Tebi…

Toliko često Te gledam i pitam se čime sam Te zaslužila. Ne mislim to onako patetično, nego razmišljam realno i iskreno. Pitam se kako neka osoba poput Tebe uopće postoji i kako je život spojio baš Tebe i mene. Iako se uz Tebe mijenjam i postajem sve bolja, nisam Ti ni do koljena (znam da se ne slažeš s ovim). Ti kao da nisi s ovog svijeta.

Toliko si zabavan i voljen u društvu, a nikad ne glumiš. Uvijek si ono što jesi. Ipak, nitko ne vidi ono što ja vidim svakodnevno. Kad ostanemo samo Ti i ja… Promatram. Toliko si neiskvaren u ovom ludom svijetu. Toliko si iskren, nježan, moralan, pun poštovanja i razumijevanja.

Ponekad se pitam kako možeš biti tako dobar prema onima koji prema tebi nisu. Kako? Kako gledaš svijet uvijek pozitivno? Kako tako poštuješ ljude, a prije svega žene? Kako tako poštuješ mene? Kako mi oprostiš neke stvari? Kako daješ druge prilike? Kako si uvijek sretan i nasmijan, zahvalan i ne kukaš? Kako nemaš nekih strahova? Kako si mi uvijek podrška? Kako ostaješ uz mene nakon što me vidiš u najgorim izdanjima? Kako imaš takvu nevjerojatnu osobnost? Kako ne pamtiš zlo koje ti netko nanese? Kako si uvijek tako empatičan, čak i kad ja mislim da netko ne zaslužuje tvoju empatiju? Kako te uvijek brzo prođu negativne emocije? Kako uvijek imaš potrebu pomoći drugima? Kako imaš toliko ljubavi u sebi? Kako me toliko voliš? Kako tu ljubav pokazuješ na tolike načine? Kako si takav iz dana u dan?

A nakon svih tih pitanja svaki puta shvatim. Sve je to zbog ljubavi. Samo ljubav može to što Ti radiš. A Ti jesi ljubav. Kažeš da sam posebna. Ali ljubavi moja, Ti si taj koji je poseban. Ja sam često slična tebi po svim ovim pitanjima, ali želim biti još češće. Nadam se da ćeš uvijek biti ovo dijete koje jesi i da ćeš mi pokazivati kako je svijet zaista predivan ako ga mi odlučimo takvim vidjeti.

Ne znam čime sam Te zaslužila, ali neizmjerno sam zahvalna što se svako jutro imam priliku buditi pored Tebe. Kažu da jedna osoba ne može promijeniti svijet, a ne znaju… Ne znaju da si Ti promijenio moj. Hvala Ti. Na svemu. Zauvijek.  ❤

 

IMG_0194 copy

Just married

Eh, da… Uskoro će nam biti 2 mjeseca braka, a ja tek sad pišem tekst o vjenčanju 😀 Mislim da nikad nije kasno, a pogotovo kad čovjeka uhvati inspiracija. Ne volim siliti neku temu tek toliko da pišem i zato se ovo događa tek sada.

U tekstu O našem vjenčanju mogli ste čitati (i još uvijek možete) što nam je sve u planu. Tamo sam pisala o tome kako će sve biti jednostavno i podijelila neke detalje. A sada ću napisati kako je zapravo bilo 🙂 Većina toga je bila spontana i tako kako sam opisala u tekstu- to nam je bilo super. Ipak, za par sitnica mi je žao što nisam planirala unaprijed jer bih si olakšala. Krenimo ispočetka…

Noć prije sam spavala u našem zajedničkom stanu i ujutro otišla u rodni grad kod svojih na šminku i frizuru. Moji su me trebali su voziti natrag u Zagreb, ali naš jako dobar prijatelj/ tetak u nekom koljenu/ kralj kakvog nema je taman kupio novi auto i ponudio se da bude vozač (bio je najzabavniji vozač kojeg sam mogla poželjeti). Došao je iz susjednog dvorišta po mene, a nakon vjenčanja je dignuo prtljažnik i stvorilo se ovo 😀 Preludo iznenađenje!

IMG-20170430-WA0006

Izgledali smo ovako (kuma i ja, kum i On)…

IMG_0240 copy.jpg

IMG_0244 copy

Ovako su izgledali moj buket i prstenje…

IMG_0293 copy

IMG_0253 copy.jpg

U Zagrebu smo pokupili mog muža (da, da, znam da se obično ide po mladu 😀 ) i išli se na Trg naći s fotografkinjom. Ne znam koliko ste upoznati, ali za puno lokacija u gradu treba unaprijed tražiti dozvole i/ili plaćati nenormalne cifre. Naš dogovor je bio slikanje po Gornjem gradu, a dan prije je fotografkinja dobila još neke ideje, poslala par mejlova i na kraju smo bili na još lokacija i ostali prezadovoljni. Prvo smo se fotkali u Johann Franck kavani, nakon toga u Pentagonu, pa u Kaptol centru (uključujući novootvoreni Botique Cinema) i na kraju tamo gdje smo planirali otpočetka. Slikanje je trajalo malo manje od 2 sata i to nam je bilo taman vremena. Evo par slika s tih mjesta i slika mojih vjenčanih starkica koje sam dala oslikati (Mrs. Iskra, I do, datum).

IMG_0025 copy

IMG_0167 copy

IMG_0035 copy.jpg

IMG_0140 copy.jpg

IMG_0187 copy2.jpg

IMG_0204 copy

IMG_0131 copy
IMG_0059 copy

IMG_0179 copy

IMG_0118 copy.jpg

IMG_0194 copy

IMG_0172 copy

IMG_0490 copy

IMG_0040 copy.jpg

IMG_0075 copy

Kad smo došli pred crkvu sv. Marka i vijećnicu, većina naše rodbine i prijatelja je bilo tamo. Dolazak je bio opcionalan (restoran je 40 min vožnje od Zagreba, petak je, ljudi su radilii…) i ugodno smo se iznenadili koliko je ljudi došlo. Malo smo se poslikali s njima, ali bilo mi je dosta hladno (imala sam samo haljinu na gole noge) i više nije bilo toliko vremena. Za vrijeme obreda su svi bili emotivni, ali ja nisam, bar ne u klasičnom smislu. Jednostavno sam u tom trenu osjećala nevjerojatnu zahvalnost i sreću i samo sam se smijala. Kad smo proglašeni mužem i ženom, jako smo se čvrsto primili za ruke i zagrlili.

IMG_0389 copy

IMG_0334 copy.jpg IMG_0354 copy

Nakon tog smo se uputili u moj rodni grad i svi smo se našli pred mojom kućom pa krenuli zajedno u restoran. Moja mama i njezine prijateljice danima su prije uređivale prostor i to je bilo prekrasno iznenađenje. U restoranu su bile slike Njega i mene dok smo bili mali, lampice, razne biljke, ukrasi i sve je bilo baš preslatko. Žao mi je što nemam slika da vidite. Došli smo dosta kasno, večerali prefinu domaću juhu, štrukle, zagrebački, mlince, patku, njoke, piletinu u bijelom umaku i još svašta fino. Večera se odužila pa smo tek iza 23 sata počeli pomalo plesati. Žao mi je što moj tata nije više svirao, ali vrijeme mi je prošlo začas. DJ je puštao glazbu i dok sam se okrenula, bilo je pola 3 i većina rodbine je otišla kući. Frendovi su ostali do 5 i, prema njihovim riječima, ludo se zabavljali. Danima poslije su nam govorili da im je bilo prekrasno i to mi je bilo jako drago. Ja sam uz tatinu pratnju otpjevala pjesmu Sreća je tamo gdje si ti i za to vrijeme gledala sam u strop jer mi je knedla u grlu bila prevelika. Nismo imali pozivnice, a za zahvalnice smo imali ručno izrađen mini magnet/slika za zid.

41.jpg

IMG_20170421_212255.jpg

IMG_5562.JPG

Obzirom da nije bilo planiranja, malo mi je žao zbog sljedećih sitnica:

  • stol s kolačima (koje su pekle mame, tete, ujne, strine, bake…) je bio tamo gdje su bili prijatelji, a ja sam zaboravila ostalima reći da se posluže pa neki nažalost nisu jeli kolače
  • htjela sam se zahvaliti na mikrofon i reći neke stvari (npr. da ljudi pogledaju te naše fotke na kojima smo mali), ali odjednom je došlo jutro i nisam
  • malo mi je žao što ipak nismo imali pravi prvi ples jer je ljude trebalo pokrenuti. Ja sam se sjetila Zore bile, malo smo se grlili na to i tako otvorili ples 😀
  • imam osjećaj da sam premalo bila sa svima koliko god jesam i da je noć prošla u sekundi

Mislim da mladenke na svojim svadbama imaju veće probleme od ovih tako da sam sve u svemu zadovoljna. Bila sam dosta kritična sama prema sebi, a sad znam da sam više trebala uživati jer je prebrzo prošlo. Sve je stvarno bilo prekrasno, ali nisam imala osjećaj da sam ja mladenka 🙂 Ne znam je li to bilo zato što nismo imali sve procedure i sve je bilo spontano, zato što svaki vikend pjevam na svadbi pa mi je to normalno ili zbog nečeg trećeg. Ali mi je drago da je sve bilo tako kako je bilo jer je bilo baš tako kako je trebalo 🙂 Drago mi je da sam postala Njegova žena jer je ipak naša ljubav dobila neku novu dimenziju. Drago mi je zbog najdražih ljudi koji su taj dan podijelili s nama jer nam je to neopisivo puno značilo.

Na Facebooku sam navela sve ljude koji su zaslužni za to što sam se taj dan osjećala kao princeza (makar više kao u gostima, nego kao mlada 😛 ), a sad ću to napisati i ovdje. Ako se netko od vas udaje/ženi, toplo preporučam ove ljude jer svoj posao rade savršeno i povoljno.

Šminka- Valentina Banić
Nokti- Veronika TomaškovićArt.of.makeup by We
Frizura- Maja Borščak GlogoljaFrizerski salon i brijačnica ZINC
Fotograf- Weddings Anay
Buket- Amarie / wedding flowers & bouquets
Muzika- Dj Bistra i Zoran Pavković
Restoran- Vinarija Jagunić
Vozač- Dražen Varadi
Hvala i Višnji, Jasni, Marici i Tratinki koje su s mojom majkom prekrasno uredile prostor.

Ostale slikice na kojima smo mi i naši najdraži možete pogledati na Facebooku, a neke smo ipak zadržali za sebe 🙂 Oprostite ako ste morali puno scrollati, wordpress me nešto zezao 😀 I još jednom hvala svima koji su došli, a Njemu, koji mi je potpuno promijenio život, najviše hvala. Volim Te sada i zauvijek ♥

IMG_0230 copy.jpg

Parovi koji iskazuju ljubav u javnosti su nesretni?

Ne volim generaliziranje i predrasude. Ne volim kad netko za ženu s dobrom odjećom i skupim autom odmah pomisli kako je sponzoruša ili tatina maza. Ne volim kad ljudi za današnju djecu govore da su neodgojena i ne znaju uživati ni u čemu jer su stalno pred ekranima. Ne volim kad kažu da su svi muškarci isti. Ne volim predrasudu da parovi koji javno iskazuju ljubav traže odobravanje, prave se važni i nesretni su. Ne volim sve ove stvari jer se cijeli život uvjeravam u suprotno.

On i ja smo jedan od parova iz predzadnje rečenice. Nismo jedni od onih koji iskazuju ljubav u javnosti, već smo oni koji uvijek to čine. To je naš način života i ne bismo ga mijenjali ni za što. Nećete nas nikada vidjeti da plazimo jedno po drugom, da degutantno uvaljujemo jezik jedno drugome i da nas je neugodno gledati. Za takvo iskazivanje (po meni strasti, a ne ljubavi) nemam želje i potrebe (u javnosti 😉 ), a ne želim ni ljude pored nas dovoditi u neugodne situacije.

ALI…. Uvijek se držimo za ruke (dok šećemo po gradu, u tramvaju, u shopping centru, dok gledamo seriju kod kuće ili u kinu kad gledamo film, u posjetu kod Njegovih ili mojih ili u kafiću). Često poljubimo jedno drugo u čelo, obraz ili usta, grlimo se, smijemo se i gledamo se kao da svijet oko nas ne postoji. To sve radimo nježno i slatko, a povod je silna ljubav koju osjećamo. Oboje smo emotivci, imamo potrebu za time i mislim da nikom ne nanosimo zlo. Ne radimo to zbog drugih ljudi. Radimo to jer se volimo. Što ne znači da se ljudi koji ne iskazuju ljubav u javnosti ne vole. Ako nas vidite u javnosti, vjerojatno izgledamo kao na fotki ispod teksta. Sva sreća pa imamo pravo na izbor 🙂

Moja prijateljica u bivšoj vezi nije iskazivala ljubav u javnosti, a sada to radi jer je jako zaljubljena i ne vidi razlog zašto ne bi. Druga prijateljica smatra da intimne trenutke ne želi dijeliti s ostalima. Ja ne pišem ovaj blog niti imamo Facebook stranicu da nekome nešto dokažemo. Razlog za dijeljenje naše ljubavi s drugima je motivacija. Već sam jednom napisala: Da samo vidite poruke koje ja dobivam i ljude koji mijenjaju živote jer ih motiviramo. To me usrećuje više nego što sam ikada mislila da hoće. Zaključak: iskazujemo ljubav u javnosti 1) zato što je osjećamo i 2) zato da bismo druge motivirali da žive pravu ljubav.

Na internetu možete pronaći brdo članaka o tome zašto treba ili ne treba pokazivati ljubav u javnosti, na društvenim mrežama, u javnom prijevozu i slično. Istraživanja su,  naravno, pokazala i dobre i loše strane. Ja po običaju mogu reći da slijedim svoj osjećaj i da to svatko treba raditi. Ako vam je iskazivanje ljubavi u javnosti užasno, nemojte to raditi. Nikad se ne petljam u tuđe živote i živim svoj kako najbolje mislim i znam.

Moja divna prijateljica Biljana često objavljuje slike svog muža i sina, mogu vam reći da je predivno gledati njihovu sreću. Nedavno je napisala nešto što se super uklapa u ovu temu, a ja to mogu samo potpisati:

“Zašto ljudima “smetaju” slike sretnih ljudi? Uvijek sam govorila da slike stavljam da bi sa mnom uživali oni koji me vole, a i da bih možda “probudila” one koji pristaju na manje nego sto zaslužuju ❤ Sretna sam! Iskreno sretna! I nije mi potrebno “odobravanje” drugih da bih znala da li sam na “dobrom” putu 😊 Volim! Voljena sam! Ne glumim, ne foliram se jer nemam vremena 😉 Iskreno i svom svojom dušom, umom i srcem- živim ljubav ❤ Uživam gledajući slike parova koji žive ljubav. Ljubav i iskrenost nosim u sebi, pa samo to i vidim u drugima.”

Time ću zaključiti ovaj tekst za koji se nadam da će vas malo navesti na razmišljanje o vlastitim predrasudama. Puno vas volim i hvala što me čitate.

P.S. Znam da sam trebala pisati o tome kako je bilo na vjenčanju, ali me uhvatila inspiracija. U postu O našem vjenčanju pisala sam kako će sve izgledati- tako i je bilo. Ipak, uskoro stiže tekst 🙂

P.S. 2 Ako još ne pratite Facebook stranicu, bilo bi mi drago da bacite pogled. Kroz par dana darivanje 🙂

IMG_0078 copy

O našem vjenčanju

Nakon skoro 4 godine veze i 3 godine predivnog zajedničkog života, 21.04. (idući petak) ćemo On i ja uploviti u bračnu luku. S jedne strane ne smatram to velikom stvari jer se ništa neće promijeniti osim mog prezimena 😀 i sve smo odlučili nekako spontano. S druge strane brak zvuči ozbiljno, društvo ga ozbiljno doživljava i ipak ćemo biti muž i žena s raznim pravima i obvezama.

Obzirom da sam nepopravljiva romantičarka koja voli čitati o tuđim vjenčanjima i gledati fotke, odlučila sam sa svima vama podijeliti kako bi taj naš dan trebao izgledati. Nakon vjenčanja vas na Facebook stranici očekuju slikice, a svakako ću napisati tekst za blog kad stignem. Ako nas još ne pratiš na Facebooku, klik desno 🙂

Godinama skoro svaki vikend pjevam na nekoj svadbi i većinom su iste, nagledam se reakcija gostiju i stresa pod kojim su mladenci, tako da će kod nas to izgledati malo drugačije. Nadam se da će vam ovaj tekst biti zanimljiv, a možda koga i inspiriramo na nešto. Dobro će doći i meni kao podsjetnik na ono što još moram 😀 Pa krenimo…

  1. Zašto?

Zašto se udajem ako se ništa neće promijeniti? Jer to istinski želim. I On to istinski želi. Ima nešto u tom konceptu braka, ipak to nije samo papir. To ne mora biti točno za vas 😀 Želim potpisati da ću biti njegova zauvijek, želim da dijelimo prezime i da naša djeca jednog dana imaju naše prezime. Želim da nosimo vjenčano prstenje (koje je predivno) koje je simbol naše ljubavi i želim biti gospođa Iskra. Ne, nisam trudna. Da, imam samo 25 godina.

  1. Kada i gdje?

Petak, 21.04. Nakon vjenčanja bude večera u restoranu obitelji Jagunić na Plešivici (najbolja klopa ikad, a vjerujte mi da sam se napjevala u Westinu, Sheratonu, Antunoviću i ostalim top mjestima). U Zagrebu su cijene brutalno visoke i sve je precijenjeno, svakako savjetujem da potražite neku alternativu.

  1. Kako ćemo se obući?

Ja: Bijela čipkasta, pomalo retro skater haljina do koljena koja je šivana za mene. Prljavo roze sandale na petu. Decentna srebrna narukvica koju mi je poklonila najbolja prijateljica i naušnice koje mi je izradila teta. Možda gore bež baloner. Kasnije ću imati starke koje sam dala oslikati (na njima je datum, Mrs. Iskra i I do).

On: Neklasične tamno plave hlače, bijelo plava košulja, sivi ili plavi Zara sako, crvena leptir mašna, neobične plave brušene cipele. Jedva čekam fotke 🙂

  1. Ostali detalji oko izgleda?

Šminka me sekina prijateljica, frizuru mi radi jedna divna cura- oboje će biti slatko i jednostavno. Buket će mi kupiti mama i on će isto biti nježan i neobičan. Ne idem na nikakve posebne tretmane, čak ni depilaciju 😀 To sve sama radim. Jedino ću ići na pedikuru i novo geliranje noktića kod prijateljice. On se obrijao pred nekoliko dana da mu na dan vjenčanja bude brada onakva kako nam se najviše sviđa, a taj dan samo ide na šišanje.

  1. Gosti?

Najbliža rodbina (ima ih ohohoh :D) i prijatelji. Ako čitaš ovo i nisi pozvan, nije ništa osobno. Ljudi s kojima se često družimo. Ako si pozvan, znači da te stvarno volimo J

  1. Što smo sve izbacili, odnosno što sve nemamo?

Foto i video (fotkamo se samo nakon samog vjenčanja), bend (malo će svirati moj tata, malo DJ, možda i ja nešto otpjevam), rasvjetu i balone, dekoracije (mama će s prijateljicama nešto po svom ukusu), tortu i kolače (mame i tete će svaka napraviti po neku sitnicu), revere, sve moguće procedure i običaje (odlazak po mladenku, buket, podvezica, ulazak mladenaca, rezanje torte…). Dakle, ništa od toga nemamo.

Nakon toga idemo par dana u Opatiju i na još neka mjesta. Nismo neki ljudi od putovanja u strane zemlje (zasad), samo se želimo opustiti.

Mislim da sam vam napisala uglavnom sve. Ako želite, mogu vam nakon vjenčanja u tekstu dati linkove svega važnog za vjenčanje jer je sve što smo pronašli super, a povoljno (od putovanja do shabby chic zahvalnica). Možda neće sve biti po planu, ali u tome i je čar. Volim onu: „Kad ne ide po planu, ide po sudbini..“ Veselim se s vama podijeliti fotke i najsretniji dan u našim životima.

Mi smo se odlučili na ovo, a ako ti želiš najveću svadbu s najvećim barjakom, samo je imaj! Najvažnije je da bude onako kako ti želiš, a ne kako drugi žele.

Znala sam da je On taj ubrzo nakon početka veze i svakim danom mi samo to potvrđuje. Zbog toga jedva čekam da postanem njegova ženica ❤

Volim vas

20170304_175001

The Versatile Blogger Award

Iako puno kasnim, jako se veselim ovom tekstu! 🙂 Pred neko vrijeme sam nominirana za ovu nagradu, a prva me nominirala Knjiga Inspiracija. Ovim putem joj se stvarno od srca zahvaljujem.

Ako još netko od vas nije upoznat s ovom nagradom, gugl ima puno informacija. U svakom slučaju sam počašćena i nadam se da će vam biti zanimljivo čitati 7 stvari o meni. Jedva sam stala na 7, baš sam imala inspiraciju. 😀

Pravila:

Zahvalite osobi koja vas je nominirala.

Nominirajte do 15 blogera.

Podijelite sa svima 7 činjenica o sebi.

Objavite sliku nagrade u tekstu i ova pravila.

7 činjenica o meni

  • Moje najveće ljubavi u životu su (osim Njega i obitelji) glazba, engleski jezik i čokolada. Obožavam glazbu kao nitko, volim skoro sve žanrove jer svaku pjesmu mogu osjetiti. Osjećam njenu energiju, ritam, harmoniju i poruku. Znam da zvuči klišejasto, ali ona mi može uljepšati najgori dan. Ovisnica sam o čokoladi (bombone i kolače ne doživljavam) i toga se ne sramim 😀 Engleski pričam otkad sam bila mala, s barbikama sam se igrala na engleskom (i španjolskom) i već 10 godina gledam sve serije i filmove s engleskim titlovima.
  • Jako sam brza i mogu raditi puno stvari odjednom. Strašno brzo pišem poruke i na računalu (toliko da mi se svaki novi mobitel počne blesirati jer me ne može pratiti). Brzo čitam (čitam pogledom, a ne čitam slogove) i brzo mi radi mozak. Teško mi je to objasniti, ali jednostavno sam brza i uvijek „multitaskam“.
  • Obožavam ljude s inteligentnim smislom za humor i s njima najbrže kliknem. Tako me i On osvojio.
  • Od 5. razreda osnovne škole pa do kraja srednje sam stalno hodala po bolnicama i imala sto različitih dijagnoza. Sad ih pola više nemam. Bila sam jako boležljiva i uplašena kao dijete. Pjevanje mi je pomoglo da se toga oslobodim.
  • Ne pijem kavu (probala jednom u životu) i ne pušim (imala kratku fazu). Alkohol konzumiram jako rijetko. Svi se uvijek čude kad kažem ovo prvo, a ja nemam ni najmanju želju. Volim čaj.
  • Prva snimka na kojoj pjevam je snimljena kad sam imala 4 godine. Od 12. godine sam u bendovima, a zadnje 4 godine profesionalno pjevam u bendu i živim od toga.
  • Volim raditi u školi. Volim djecu, a i ona mene. Mogu ih disciplinirati, dosljedna sam i imam stav. Volim kad vidim kako ih veseli kad nauče nešto novo. Volim s njima učiti kroz igru i zabavu. Volim vidjeti napredak u bilo kojem smislu (čak više u ponašanju). Smatram da učitelj ima sposobnost utjecati na djetetov život i da je čast raditi taj posao.

versatile-blogger-award

Zašto sam započela i onda zapostavila blog…

Potaknuta tekstovima svojih kolegica blogerica, odlučila sam ukratko napisati zašto uopće pišem ovaj blog. To želim napisati zbog vas, ali i zbog sebe jer jedno vrijeme više nisam bila sigurna zašto sam počela pisati. Priznajem; zapostavila sam ga.

Prije 10 mjeseci sam odlučila pokrenuti blog. Par mjeseci ranije sam napisala tekst o zarukama s Njim kojeg su ljudi jako lajkali, komentirali i dijelili- svidjelo im se ono što su pročitali. Onda mi je jedna prijateljica bacila bubu u uho i tako sam pomalo počela pisati. Blog se razvijao, tekstovi kao da su se pisali sami od sebe, počele su stizati silne poruke podrške, nastao je novi dizajn, a onda i logo. Zatišje je počelo kad sam počela pisati kolumne za Zdrava i sretna portal, ali ubrzo sam shvatila da je blog nešto moje i da ga ne smijem zaboraviti. Sve sam rjeđe pisala kolumne ili sam iste također objavljivala na blogu. Ipak, tekstova je bilo sve manje.

Ušla sam u taj svijet više, počela pratiti razne blogere i čitati neke tekstove (priznajem, kad sam otvorila blog, nisam nikog pratila ili sam se pravila da pratim). S vremenom sam shvatila koliko ima prekrasnih blogera , fantastičnih tekstova i koliko volim čitati druge. Opet je moj blog ostao na drugom mjestu. Osjetila sam čak kao da sam zabrljala blog koji je mogao biti nešto veliko.

Obzirom da sam učiteljica u školi, pjevam u ozbiljnom bendu, radim prijevode za spomenuti portal i bavim se još svim i svačim, nekako me pustio onaj početni entuzijazam. Tu i tamo sam željela nešto napisati, ali kao da to nije bilo to. Zato sam se odlučila na ovaj tekst. Da ukratko popričam sama sa sobom i onima koji i dalje čitaju (a takvih je iz nekog razloga i dalje puno).

Ovaj blog je ljubav, On i ja smo ljubav. Naš zajednički život je ljubav. Cilj nam je bio i ostao motivirati ljude da žive ljubav kakvu zaslužuju, da znaju da je to svakome moguće, vlastitim primjerom pokazati pravu ljubav i podijeliti intimne, lijepe i one manje lijepe trenutke. Kad vidim koliko ljudi mi se znalo javljati i govoriti da im vraćamo vjeru u ljubav, onda shvatim zašto sam ovo počela. Shvatim da nije važno koliko ljudi čita ili komentira, koliko ljudi nas prati na društvenim mrežama ili nekolicina hejterskih komentara. Ništa od toga nije bitno. Jedna osoba čiji se život promijenio je sve. To je cilj. S jednom prijateljicom sam pred nekih godinu dana imala razgovor u kojem smo se dotakli njezinih uvjerenja o ljubavi, imale smo malu psihološku analizu i dala sam joj neke savjete. Ona ih je poslušala i pomalo napredovala. Nakon tog je našla pravu ljubav i sad čeka bebicu. Rekla je da joj se život stvarno promijenio od našeg razgovora. To je smisao ovog što radim.

I zato se neću uzrujavati oko toga koliko često pišem postove, tko što misli o ovome i trebam li i dalje pisati. Radit ću po vlastitom osjećaju kao i uvijek, bez sile, laganini kao što to volim u životu 🙂

Jedna sam od onih koji vjeruju da je sve kako treba biti, da je i ovaj tekst s razlogom tu i da ovaj blog čeka još puno pustolovina. Ukoliko ste pročitali ovaj tekst, rado bih čula vaše viđenje bloga ili ovog teksta ako ga želite podijeliti.

Hvala svakome od vas, onima koji su tu stalno ili povremeno, onima koji mi priznaju da čitaju skrivajući se, onima koji vjeruju u ljubav i onima koji će tek povjerovati. Volimo vas Adrian i ja ❤

IMG_3686 (2)

Što je uopće ljubav i kako je ljudi vide?

Obzirom da je ovaj cijeli blog ljubav, odlučila sam zamoliti razne ljude da podijele sa mnom svoje viđenje ljubavi. Pročitat ćete viđenja jednih od mojih najdražih blogerica (pored svake je crvenim slovima link na njezin blog), raznih ljudi koji me inspiriraju, nekih dragih ljudi koje poznajem i ne poznajem, starijih i mlađih, slobodnih i zauzetih. Ima kraćih i dužih citata, ali ja sam oduševljena sa svima i vjerujem da će vam biti drago ako sve pročitate. Uzmite čaj, kavu, pivu, vino, grickalice, čokoladu, što god želite. Zavalite se i čitajte 🙂 Ako vam se sviđa ova cijela ideja, pokažite mi to na bilo koji način jer bih rado ponovila s drugim ljudima ili napravila nešto slično. Hvala svima koji su sudjelovali ❤

Iskoristila bih ovu priliku i da kažem kako će na Facebook stranici (link desno) uskoro biti darivanje (kad pređemo 1000 pratitelja) pa bi mi bilo drago da bacite pogled. Na stranici nisu samo tekstovi bloga nego i svašta drugo, pa tko želi, dobrodošao je. Sigurna sam da nećete požaliti 🙂 Moje viđenje ljubavi se može iščitati iz svih ovih tekstova, a evo što kažu drugi…

„Ljubav znači voljeti nekoga onakvim kakav on ili ona jest. Ljubav je prije svega sloboda, a to za mene znači razumijevanje, poštovanje i prihvaćanje druge osobe. Dopuštanje onom drugome da postoji na svoj način i uživanje u tome.“ (Slavenka Đikić, 35, Knjiga inspiracija)

„Za mene je ljubav razumijevanje bez puno riječi, bezuvjetna podrška, zajedničko ostvarivanje ciljeva i sloboda bivanja.’  Citat; ‘ You just get me like I never been gotten before.’“ (Andrea Tintor, 23, Razlivena tinta)

„Ljubav je jastuk koji ublažuje pad, Ljubav je ruka koja je podstrek da ustaneš, Ljubav je vetar koji te ohrabruje da kreneš dalje kad ne znaš gde bi. Ljubav je podrška da nisi sam/sama čak i ako misliš da si najusamljeniji na svetu. Ljubav nema granica, ali osvaja sve granice pred sobom“ ❤ (Merima, 25)

„Ljubav je strujanje u pogledu između tebe i mene, u gomili ljudi u kojoj svi misle da se poznaju, a ti znaš da te samo ja znam onakvog kakav sam sebe poznaješ.“ (Marija Petrović, 31)

„Ljubav je kada znaš da se otkriva preko noći i nije ti teško da ga pokriješ ma koliko bila umorna. Ljubav je kada znam koliko ona voli da ljubi moje obraze, a ja je pustim čak i kad radim nešto važno. Ljubav je kada ga posmatram dok radi nešto sa punom pažnjom, ne ometam ga, samo posmatram i razmišljam koliko ga volim. Ljubav je kad je na ulici držim za ruku bez obzira što je mnogi čudno gledaju jer je volim. Ljubav je kada vidimo savršenstvo u svim nesavršenostima jedno kod drugog – baš one nas čine posebnim.“ (Zoka i Aca, 23, u vezi 4.5 god., Zorana Ivanić)

„Ljubav je sve…“ (Biljana, 25)

“Ljubav su moji najmiliji. Ništa ne tražim, a sve dobivam.” (mama Snježana)

„Ljubav je… …njegov (njen) sneni pogled ujutro …kad izmamiš nekome osmijeh na lice …majčina briga i tetošenje 😊 …kad ti mačak stavi šapu na nožne prste i tako spava i prede …kad te on(a), onako bezveze bez nekog razloga, čvrsto zagrli …dječje ruke oko tvoga vrata …kava s frendicama …kad pomogneš nekom strancu …kad znaš da on(a) nešto ne voli ali napravi to samo zato jer zna da će to usrećiti tebe.. mogla bi nabrajati tako unedogled….nekome bi možda zvučalo glupo jer to su sve sitnice, al’ za mene je ljubav upravo to….kad radimo takve svakodnevne lijepe stvari ljudima do kojih nam je stalo. Mislim da takve “sitnice” pokazuju ljubav vise od bilo kakvih rijeci.“ (Vlatka, 36, Nešto slatko)

„Kad se prihvaćate takvi kakvi jeste, a opet se mijenjate samo nabolje i budete najbolja verzija sebe“ (Marina Škof, 24)

„Ljubav; čudna ili čudesna?“ (Martina, 25)

„Ljubav je emocija koja nas ultimativno pokreće. Najveća životna igra. Leptirasta i radosna energija koju dajemo ljudima i svijetu. Ljubav posjeduje sklonost da nam se vraća u sasvim jednakom omjeru u kojem ju prepoznajemo i dajemo. Kroz te šarene ringišpile emocija učimo o drugima, sebi i svijetu. Život nam pruža neizmjernu ljubav, ne baš uvijek u obliku u kojem to priželjkujemo. No, čini mi se kako je najveća životna lekcija prepoznavanje ljubavi u trenutku. Svaki novi dan je ničim zaslužen poklon i upravo je u toj izmjeni mraka i svijetlosti sažeta ljubav svemira prema nama koji se imamo priliku probuditi. Koliko smo zaista spremni prepoznati ljubav u izlasku sunca ili pojavljivanju mjeseca i zvijezda, vrućim jutarnjim kavama, finim doručcima, toplim osmijesima, dodirima, zagrljajima, iskrenom i glasnom smijehu, riječima, glazbi, okusima, poljupcima, bojama, pokretima, svemu u onome što imamo a neki nemaju? Životna sreća proizlazi iz prepoznavanja i zahvalnosti prema ljubavi koju nam je život odlučio pružiti a mi možemo uvijek biti sretni zbog ljubavi koju imamo ili plakati za ljubavi koju nemamo. Sve što radimo je odraz ljubavi koju osjećamo u sebi i koju smo spremni dati ljudima i svijetu. (Sunčana Pasecky, 33, Happened in the sunny side)

„Ljubav je nešto što traje.“ (Suzana Papić, 45)

„Za mene je ljubav svrha života…“ (Katerina Kosednar, 51)

„Za mene je ljubav nešto što se riječima teško može opisati, a da bi obuhvatilo cijelu kompleksnost, važnost i vrijednost tog osjećaja. Kad pomislim na ljubav pomislim na pticu u letu koja slobodno leti, nesputana okovima, “moranjima”, “trebanjima”, društvenim konvencijama… Jednostavno postoji u svoj svojoj posebnosti i ljepoti i voli se svim srcem jer zna da jedino tako tu istu ljubav može dati nekome drugome. U svakodnevnici to su sve one sitnice koje ponekad uzimamo zdravo za gotovo, u srcu to je onaj osjećaj koji u nama budi druga osoba, osjećaj posebnosti i jedinstvenosti, u životu, svi oni koji su samo svojim postojanjem zaslužni za bezbroj osmijeha na našim licima.  Ne ograničavam ljubav samo na partnersku i smatram da je možemo osjetiti više od jednog puta, ne vjerujem u onu jedinu i fatalnu, pravu ljubav. Sve su ljubavi prave i sve su vrijedne, sve ih dobijemo u svoj život onda kad su nam najpotrebnije i u obliku koji nam tada najviše odgovara.“ (Brankica Stanić Rak, 33, Brankica Stanić)

„Mi smo ljubav.“ (Snežana)

„Ljubav prema nekom se izražava našom spremnošću da podržimo njegov rast i razvoj koliko god to bilo u suprotnosti sa našim životnim načelima, te da pružimo ruku prijateljstva u njegovom ispoljavanju autentičnosti.“ (Neda Stevanović, 27)

„Ljubav je energija, zanos i oplemenjenost duše koju ja osjećam prema voljenoj osobi koja me inspirira, obogaćuje i čini presretnom.“ (Nataša Simeunčević Marušić, 53)

„Ljubav je prisnost koja nadilazi granice vidljive stvarnosti, ljubav je poznavanje i potpuno prihvaćanje drugog bića u njegovom najiskrenijem obliku, ljubav je spremnost da se dobrobit tog bića uvijek stavi ispred vlastite.“ (Ivana, 29, Naranča)

„Mislim da sam danas prvi put u životu pokušala u nekoliko smislenih rečenica opisati što za mene znači ljubav. I još uvijek ne mogu biti sigurna u to kako bih je definirala. Jednostavno je osjećaš. To je emocija koja te ispunjava, koja iz tebe izvlači ono najbolje. To je tvoja bliskost s drugom osobom ako se radi o partneru i istovremeno neka posebna vrsta povezanosti koju ne možeš ostvariti s drugim ljudima. Ako se radi o ljubavi prema pojedinoj aktivnosti, kao što je recimo pisanje, moglo bi se reći da je to ispreplitanje bijega od stvarnosti u vlastitu zonu komfora s pronalaskom unutarnjeg mira. Osjećaš ljubav prema pojedinom mjestu kada ga smatraš svojim domom, kada ti pruža udobnost i sigurnost, kada znaš da je to ono gdje pripadaš. Osjećaš ljubav kad pristaješ u partnerov zagrljaj kao puzzla koja nedostaje i istovremeno tu pronalaziš spokoj. To je kompleksan osjećaj, jedinstven a ipak nimalo jednostavan. Često ostaje prisutan za mnoge stvari/ljude/aktivnosti iako to sami možda više i ne želimo. Naša volja nema apolutno nikakvog utjecaja na ljubav. Ona je “out of control” emocija koja sama odlučuje gdje počinje i kada prestaje i sukladno drugim emocijama od kojih se sastoji, čini temelje raznovrsnih odnosa i situacija u kojima se čovjek nađe na svom životnom putu.“ (Ivana Matulin, 24, Mala posvuduša)

„Ljubav je najekološkije gorivo na svijetu.“ (Sanja, 31)

„Ljubav je sve ono odkuda potekli jesmo… Ljubav je svjetlo i sa njom nikada nije tijesno… Ljubav je blistava i obitava u svima nama… Ljubav je od Izvora i svima nam je dana… Ljubav… To smo svi mi… Od Izvora smo tako i došli… Sa ljubavlju u sebi živimo jer smo tako i stvoreni…“ (Nikolina, 34)

„Za mene je prava ljubav ,ona iskrena bezuslovna kada se sprijateljimo sa sobom ,kada sebi postanemo najbolji prijatelj, još se učim i radim na sebi, ali sada smatram da je ljubav mnogo više od nalaženja partnera, prijateljstva, majčinstva. Ljubav je ono što je pokrenulo svijet, ono što nas pokreće, ljubav je ono što nas svakog dana probudi i da nam priliku da iskoristimo dan.“ (Ivana Koštro, 25, Put duše)

„Ljubav je kad ti skuva prvu jutarnju kafu i poljupcima te budi da je popijete prvu jutarnju kafu, kad ne trebaju reči vec samo, pogled da ti kaže koliko te voli i ti njega, kad te nežno dodiruje po kosi, iznad svega kad je tvoja ruka u njegovoj čvrstoj ruci ma kuda pošli, kad po kiši hodate bosi i kad znaš da te nikada nebi povredio a ni ti njega.“ (baka Lepa)

„Ljubav je bezuvjetno davanje.“ (Lorena Muradžija, 48)

„Ljubav je dodir… miris… okus… pogled… čujnost… ljubav je sve ono sto me okružuje svakoga dana od trenutka kada otvorim svoje oči, pa do trenutka kada ih snene zatvorim…“ (Sanja Babčec, 41)

„Srce želi što želi. U tim stvarima nema logike. Sretnete nekog, zaljubite se i to je to.“ (Marija Vrzić citira Woody Allena)

„Ljubav je sam izvor života, u ljubavi obitava sva božanska lepota. Ljubav je pokretač svega, gde je ljubav, tu nema ega. Ljubav je svetlost, ljubav smo svi mi i od božanske svetlosti satkani.“  (Jelka Mladenović, 54)

„Treba ići za ljubavlju ma gde ona bila, čak i kad to znači sate, dane, nedelje razočarenja i tuge. Jer u času kad krenemo u susret ljubavi i ona kreće u susret nama. I spasi nas. Znači, ljubav smo mi….“ (Vesna Stefani, 47- uz pomoć Paola Coelha)

„Svaki put kada se osetiš izgubljenom i zbunjenom, pomisli na drveće i seti se kako ono raste. Ne zaboravi da jedno drvo sa velikom krošnjom i malim korenjem isčupa prvi nalet vetra, dok kroz drvo sa mnogo žila i malom krošnjom i sokovi jedva protiču. Korenje i krošnja moraju da rastu zajedno; samo tako ćeš moći da ponudiš hlad i zaklon, samo tako ćes se, kada za to dođe vreme, okititi cvetovima i plodovima. I kada se pred tobom otvore mnogi putevi, a ti ne budeš znala kojim da kreneš, nemoj poći bilo kojim, nego sedi i sačekaj. Diši duboko i s poverenjem u sebe, onako kako si disala onog dana kada si došla na svet; ne dozvoli da ti nešto odvuče pažnju; čekaj i dalje. Budi mirna, ćuti i slušaj svoje srce. Kada čuješ njegov glas, ustani i idi kuda te ono vodi.“ (Dragica citira Suzanu Tamaro)

Prije samog kraja, jedan nevjerojatno tužan citat, ali pokazuje snagu ljubavi jedne majke…

„Ljubav je nesebičnost, požrtvovanost, kad nam je bitnija sreća te osobe nego i svoja sopstvena. Pažnja, nežnost… Roditeljska je kad je jača od smrti.. Nedavno mi se sin upokojio, javio se da se oprosti i ohrabri me..uz reči da me voli puno…da će uvek biti uz mene..to je najviši oblik ljubavi. Često dok se molim, kroz molitvu mu pošaljem svu svoju beskrajnu nežnost i ljubav…“ (Platno Belese Biljano)

Završila bih ovaj post citatom predivne spisateljice Ingrid Divković (tko zna, možda jednom ovaj post dođe nekako do nje :))

“Svaki onaj trenutak u kojem se osjećam živom. Kada netko usprskos svim svojim životnim neprilikama, gubitcima i porazima i dalje hrli prema naprijed i dalje izgovara ‘Dobro je’. Za mene je ljubav sve ono što mi dopušta da postanem i ostanem svoja.”

 

Moj se život dijeli na prije i poslije Njega

Nedavno mi je jedna divna osoba pisala kako bi rado da napišem tekst o svom životu prije Njega. Odlučila sam prihvatiti prijedlog i odmah na početku reći da se moj život zbilja dijeli na prije Njega i poslije Njega. Zapravo se slabo i sjećam života prije Njega jer je bio nekako prazan.

Istina je; zabavljala sam se, studirala, radila, puno izlazila, upoznavala stalno nove ljude i bilo je faza kad sam bila istinski sretna. Ali, nedjeljom ujutro, nakon super izlaska, počela bih osjećati neku prazninu. Bila sam nesretna, negativna i ljubomorna. Ego mi je bio do neba i znala sam raditi gluposti kako bih se bolje osjećala.

Nekad bih gledala romantične filmove, jela čokoladu, ježila se i sanjala o ljubavi kakve sam gledala. S druge strane, nisam željela pristati na neku vezu tek toliko da ne budem sama. A onda sam polako počela uzimati život u svoje ruke, shvatila da sam proživjela svašta i da istinsku sreću možemo naći jedino unutar sebe i u pravim vrijednostima. Počela sam voljeti sebe i sve mi je manje bilo važno odobravanje drugih.

Slažem se da sreću donose i materijalne stvari, hrana, seks i osjećaj da se nekome sviđamo. Ali, ti osjećaji su prolazni kao i te stvari. A kad ljubav pronađemo u sebi i dajemo je drugoj osobi, tu počinje onaj pravi mir.

Prije faze samoće sam pak bila u dugogodišnjoj vezi u koju sam ušla premlada i nisam imala pojma što je ljubav. Bila sam i tad sretna i danas sam zahvalna na tom iskustvu. Sve me to dovelo do Njega. Doslovno. Da bih lakše preboljela prekid, zaposlila sam se u firmi u kojoj je i On radio. Nismo se odmah znali. Vrijeme je napravilo svoje.

Kad sam nakon par godina samoće upoznala Njega, prvi puta sam osjetila slobodu i vezanost istovremeno. Mir. Opuštenost. Smisao. Prvi puta sam osjetila da mogu biti ja i da će me On voljeti u najgorem i najboljem izdanju. Prvi puta sam shvatila da ja Njega volim upravo takvog i nemam ga potrebu mijenjati.

Nismo tražili jedno drugo da se promijeni, a oboje smo se promijenili.

Gleda me na način koji je neopisiv, kao da vidi u meni galaksije, kao da vrijeme ne postoji. Živimo ljubav u kojoj toliko oboje dajemo da i jedno i drugo primamo nevjerojatne količine ljubavi. Neki dan smo sudjelovali u jednoj nagradnoj igri (i na kraju osvojili nagradu) i ja sam rekla kako bi bilo lijepo da osvojimo. On je na to rekao da se slaže, ali da je nama dovoljna nagrada što pravu ljubav i da nam ne treba ništa.

Dan prije mi je prišao jedan dečko i sa suznim očima rekao da mu moji tekstovi olakšavaju prekid veze i da sam mu jedan dan okrenula iz depresije u pozitivu. On je meni uljepšao taj dan. U tim trenucima shvatim da dijeljenje naše ljubavi sa svijetom čini razliku. Kako može biti bolje od toga?

Želimo svima ovakvu ljubav jer je to ljubav kakvu svi zaslužuju, uz koju su svi izazovi lakši i koja je simbol za podršku, razumijevanje i iskrenost. Živimo je godinama i vjerujemo da ćemo vječno.

Za dozu naše ljubavi, motivacije i svakodnevnog života, pridruži nam se novootvorenoj Facebook stranici https://www.facebook.com/marijaiadrian/

Marija & Adrian- novi projekt

Dragi svi, pozivam vas na novu Facebook stranicu koju sam otvorila, a zove se Marija & Adrian. Nastala je kao posljedica ovog bloga na kojem mjesecima pišem o našoj ljubavi. Od kratkog teksta o našim zarukama, preko bloga, pa do vlastitih kolumni i toga da mi ljudi svakodnevno govore kako smo im inspiracija.

Još ne znam točno hoće li na stranici biti samo naših slika, inspirativnih tekstova s bloga ili zabavnih videa, citata i svakakvih stvari iz našeg života. Ali, znam da mi je došla ideja koja me danima ne pušta i da sam trebala otvoriti takvu stranicu. Mislim da će ovo biti drugačije od svega što ste vidjeli. Bilo bi mi drago da nas pratite, s vremenom će tamo biti svega (uklkučujući Youtube videiće), pa vam svima ostavljam link (i jednu našu slatku ljetnu slikicu):

https://www.facebook.com/marijaiadrian/?fref=ts

13995421_10209647909252824_7762125661252316054_o

Love you,

Marija