Nakon što smo bili nerazdvojni 12 dana na moru (osim kad je jedno od nas trebalo na wc), vratili smo se u Zagreb i otišli kod Njegovih na ručak. Dok smo jeli, krajičkom sam oka uhvatila Njegov predivan plavooki pogled. Nije ništa rekao, samo me gledao očima punim ljubavi. Tamo smo se grlili kao da se nismo vidjeli sto godina, a svi oko nas su već navikli na to.
Kasnije mi je rekao: “Gledao sam te zaljubljeno, kao da te vidim prvi put, kao da nismo proveli toliko dana nerazdvojni na moru. Bio sam presretan dok sam te gledao.” Rekao je da mu mene nikad nije dosta i da ne može vjerovati kako se osjećao za tim ručkom.
Taj isti dan prije ručka nakratko smo zapeli u liftu zgrade. Lift je normalno vozio, ali se masivna automatska vrata nisu htjela otvoriti. Lift je toliko malen da je taman za dvije osobe. Ja sam osoba koja se vozi liftom, ali u podsvijesti mi je uvijek negdje pitanje što bi bilo da u njemu ostanem. Sad sam praktično vidjela što bi bilo. Ponovno sam vidjela koliko sam Njemu važna i koliko stvarno čini sve da ja budem dobro. Nisam odmah počela paničariti, ali sam taman počela ubrzano disati i ispitivati ga što sad. Po glavi mi se motalo sljedeće: “Lift je užasno mali i mračan, meni nije dobro jer je vruće, signala u liftu nema, a ono zvono ne radi. Još ima i malo stanara, pitanje tko će nas i kad čuti.“
On je bio potpuno miran, prvo me nježno primio za glavu i pogledao u oči. Rekao je da ne brinem, da je sve dobro, on će sve srediti, a ja neka samo polako dišem. U Njegovoj glavi su bile ovakve nekakve misli: “Samo da mi je ona dobro. Probat ću prvo vozi li lift, pa ću pokušati rukama otvoriti vrata, pa otići na naš kat pokušati se spojiti na bežični internet.“
Nije prošlo dvije minute, malo je pogurnuo vrata i ona su se na svu sreću otvorila (nakon što smo mi izišli, i unutarnja i vanjska vrata su ostala zaglavljena tri dana i lift se nije mogao koristiti). Tek kad smo izišli me uhvatila neka panika, a On me grlio najčvršće što je mogao. Kad smo došli u stan, govorio je kako nikad ne bi dozvolio da mi se nešto dogodi i da me uvijek čuva. “Uvijek sam tu za tebe i uvijek ću ti biti podrška, nikad nikome i ničemu neću dozvoliti da te povrijedi. Znaš da uvijek radim sve što je u mojoj moći da ti pomognem na bilo koji način.“
U takvim situacijama uvijek osvijestim koliko me voli i kako me svakodnevno stavlja ispred sebe. Od Njega svakodnevno učim što znači voljeti nekoga. On djelima pokazuje svoju ljubav otkad ga poznajem. Nas dvoje smo najsretniji kad usrećimo ono drugo.
Jučer smo igrali igricu na računalu i ja sam “skakala u vis.“ Nakon što sam u igrici oborila svjetski rekord (a i cijelo vrijeme prije toga dok sam padala i ustajala), On je bio nevjerojatno ponosan na mene. Smiješio se i vikao kad bih uspjela. Zvuči smiješno jer je to samo igrica, ali predivno je imati u životu osobu koja se toliko veseli zbog svega što radiš.
Jednako je bio sretan kad sam u subotu odlično odradila pjevački nastup, kad sam pred par mjeseci uspjela naći mir nakon što me netko povrijedio ili kad sam uspjela napraviti 20 čučnjeva nakon što nisam mogla niti jedan. Jednako je sretan zbog velikih i “malih“ stvari u kojima uspijem.
Neopisiv je osjećaj imati takvu podršku iz dana u dan. Znam da ima još sretnica poput mene, da ima još parova kao što smo mi i nadam se da si zahvalna ako si jedna od tih. Ako još nemaš takvu osobu, nadam se da ćeš je naći jer to zaslužuješ. Nadam se da će se veseliti i biti ponosan na tebe kad uspiješ nalakirati nokte lijevom rukom, kad položiš težak ispit ili kad rodiš dijete. Nadam se da vjeruješ da te tvoj On čeka iza ugla i da će te spasiti na sve načine na koje on mene spašava otkad sam ga upoznala.
ljubavnamotivacija.wordpress.com 