Shvatiš kad ti druga osoba postane jednako važna kao što si sama sebi, a onda i važnija…

“Možete li zamisliti ljubav koja vas, kad pokažete najgori dio sebe, voli još više? Možete li zamisliti ljubav, koja kad je zbog vlastite prošlosti ranjeni napadate, ona vas grli još jače? Možete li zamisliti ljubav, koju kada iz vlastitih strahova želite otjerati, ona uz vas stoji još odlučnije? Možete… Jer vi znate da samo ovo i jest ljubav.“

Ovaj tekst je još jednom u meni pobudio veliku zahvalnost za Njega i ono što imamo. Nas dvoje smo se našli i otkrili jedno drugome do gole kože. Otkrili smo jedno drugome sve strahove, brige, nade, sve dobro i loše iz prošlosti te razna uvjerenja koja nas koče. Upravo smo se zbog toga zavoljeli još više. Volim ga toliko da nema riječi kojima bi se taj osjećaj mogao opisati.

Kad nekoga voliš baš takvog kakav je i nemaš ga potrebu mijenjati, upoznaš pravu ljubav. Kad te netko voli nakon što tvoja najgora strana izađe na vidjelo, upoznaš pravu ljubav. Kad ti osoba pomaže da se suočiš sa tvojim strahovima, ali te ne tjera na to, upoznaš pravu ljubav.

Kad pogriješiš, a osoba ti oprosti, zaboravi i voli te još više, upoznaš pravu ljubav. Jer iz ljubavi proizlaze i sve druge divne emocije poput povjerenja, poštovanja i ostalih pozitivnih koje postoje. Ljubav u sebi sadrži apsolutno sve. On i ja smo ljubav.

Obzirom da dobivam puno poruka zbog tekstova koje pišem, nedavno me jedna djevojka pitala kako sam znala da je to ono pravo. Znam da zvuči kao klišej, ali jednostavno znaš. Stvarno znaš. Ne, nisam znala odmah kad sam ga upoznala. Nisam znala ni kad smo odlučili biti u vezi. Jednom je odlazio od mene, samo sam osjetila da je nešto drugačije i u sljedećim danima su ti osjećaji narasli. I to je bilo to.

Mislim da ne treba ništa forsirati niti se kriviti ako ne ide. Ljubav ne možeš tjerati. Također ne treba biti s nekim s kim ne osjećaš bar leptiriće i uzbuđenje. Ja se općenito smatram drugačijom jer sam oduvijek bila zaljubljive prirode. Tako sam se i u Njega zaljubila. Ali nisam znala da je pravi zbog zaljubljenosti, nego kad se počela razvijati ljubav.

Kad sam vidjela koliko je nježan i brižan. Kad sam shvatila da mi je teško zaspati bez njega jer sam se osjećala nepotpunom. Kad mi je postala važna njegova sreća. Kad sam se rastužila jer je pao ispit i osjećala kao da sam ja pala. Kad sam bila sretnija od njega nakon što je završio fakultet. Kad bih radije bila bolesna nego gledala Njega bolesnog. Tad shvatiš.

Shvatiš kad ti druga osoba postane jednako važna kao što si sama sebi, a onda i važnija.

Ne shvatiš na prvi pogled jer nije sve u leptirićima i strasti, ali s vremenom znaš. Osjetiš to u dubini svoje duše. Naravno, ovo je samo moje mišljenje, viđenje i iskustvo. Možda će ti netko reći drugačije. Ja najsikrenije pišem o onome što osjećam i spoznajama do kojih sam došla, a to radim kako bih motivirala. Jer želim da svi osjećaju ono što ja osjećam.

Zato također vjerujem da se ne treba opterećivati, nego vjerovati da će prava ljubav doći u najbolje vrijeme za nas. Meni je došla kad sam se najmanje nadala. Doći će i tebi, a dotad uživaj u svojoj samoći i uči kako voljeti samu sebe.