Jučer navečer smo On i ja po običaju šetali kvartom držeći se za ruke, vodili dubokoumne razgovore, smijali se glupostima i užvali najviše što smo mogli. U jednom trenutku pričali smo o Njegovoj obitelji, o divnim osobinama koje ima zahvaljujući roditeljima, baki i djedu, a ja sam mu rekla kako je On nekako od svakog „uzeo“ najbolje. Tad mi je rekao: „Od tvojih roditelja sam ipak uzeo ono najbolje na svijetu. Uzeo sam tebe.“
Svi koji inače čitaju moje tekstove znaju da On često kaže nešto predivno, a ja svaki put ostanem iznenađena, bez obzira na godine provedene s Njim i na to koliko ga poznajem u dušu.Ovom mi je izjavom još jednom pokazao koliko sam blagoslovljena što ga imam u životu i što iz dana u dan bira voljeti baš mene.
Malo prije nego je to rekao uočili smo kako jedan dečko pomaže slijepoj djevojci da prijeđe cestu. Bilo je zanimljivo što je taj dečko nakon pružene pomoći gledao za njom kako bi se uvjerio da je sretno stigla do zgrade. Moj On je na to rekao kako je predivno što još ima takvih ljudi.Ja sam ga tad podsjetila da je baš On u subotu otrčao pomoći jednom starijem čovjeku da unese tešku torbu u vlak. Nasmiješio mi se i prisjetio kako je ta torba stvarno bila teška, a čovjek se jedva kretao.Svakodnevno svjedočim takvim situacijama kad je On u pitanju. Da provedete jedan dan s njim, ne biste mogli vjerovati koliko služi drugim ljudima. Osim ako sami niste takvi. A onda možda niste ni svjesni kako ste posebni, baš kao što On to nekad zaboravi.
Istina je da većina ljudi čini dosta dobrog, ali opet smo ponekad nekako sebični. I sama često pomognem kome treba, ali On to čini bez razmišljanja, jednostavno to ima u sebi. On je jedan od onih ljudi koji vas u moru loših vijesti može podsjetiti koliko je svijet predivno mjesto.
Za ovu istu jučerašnju šetnju, On mi je donio tenisice s balkona, otvorio mi vrata stana, lifta i zgrade i ponudio se da me nosi nakon što sam nekako čudno stala pa me zabolio gležanj. Kad god nešto trebam, On je tu. Kaže da mu nikad nije problem ništa učiniti za mene. Donese mi kremu iz kupaone, pripremi mi čaj, masira mi stopala, pronađe motivirajući video na internetu, uzme svoju vestu kako bih je obukla ako zahladi i navečer zaključa, ugasi svjetla i zatvori prozore da budem sigurna.
U jednom me trenutku za vrijeme šetnje zaustavio, čvrsto zagrlio i poljubio. To je učinio pored velikog raskrižja. Auti su prolazili, gradska rasvjeta nas je obasjavala, vjetar je puhao taman koliko treba da mi nosi kosu kao u filmu, a ja sam se naježila od glave do pete. Bio je to jedan od onih životnih trenutaka. Naizgled samo sitnica, a meni nešto što će ostati duboko urezano u sjećanje. S Njim doživim velik broj takvih neopisivih trenutaka i neizmjerno sam zahvalna.
Otkad pišem o našoj ljubavi, javlja mi se dosta ljudi koji imaju nešto slično sa svojim partnerima i govore mi kako su se i sami nekad pitali postoji li još takvih muškaraca i još takvih ljubavi.Toliko smo zatrpani tekstovima o prevarama, razvodima, igricama u odnosima i glupostima da su neki stvarno povjerovali kako je prava ljubav bajka koja ne postoji. Nadam se da ti nisi jedna od takvih ljudi, a ako jesi, nadam se da te moji tekstovi bar malo mogu razuvjeriti. Pod uvjetom da želiš ovakvu ljubav.Ako ne želiš, znaj da je tvoja definicija ljubavi prava i da ti može doći partner kakvog želiš. Partner koji će za tebe misliti da si nešto najbolje na svijetu.
Tekst također možete naći na http://zdravaisretna.hr/2016/08/01/stao-je-cvrsto-me-zagrlio-i-poljubio-a-ja-sam-se-najezila-to-je-bio-taj-trenutak-koji-cu-zauvijek-pamtiti/ 🙂
ljubavnamotivacija.wordpress.com 