Sjećam se kad sam ga prvi puta vidjela. Zaposlila sam se preko studentskog ugovora u firmi punoj mladih ljudi. Nakon što sam par dana promatrala ljude, uočila sam Njega. Odmah mi je zapeo za oko, ali je izgledao nekako tužno. Uvijek je radio večernje i noćne smjene, sjedio je sam u kutu sobe, a istovremeno je bio omiljen jer je imao poseban smisao za humor i uvijek je svima pomagao.
Zbog obaveza sam jednom tražila da mi netko preuzme ostatak smjene, On se javio i tad smo se upoznali. On kaže da se i danas sjeća moje šarene haljine, naočala, svezane kose te kako sam vrckasto hodala po sobi. On je meni bio zanimljiv, ali Njega je tad zanimao netko drugi i znala sam da je zauzet.
U večernjim smjenama uvijek nas je radilo malo, nije bilo puno posla i sjedili smo svi zajedno u kutu sobe. Često sam bila jedina ženska osoba u njihovom društvu i brzo smo se svi skupa sprijateljili. Dok su se dečki igrali lopticom, ja bih sjela na stol i zabavljali bismo se.
Sjećam se jedne večeri. On je sjeo pored mene na stol, zagrlio me, nešto rekao i nasmijao se. U tom je trenutku moj svijet prvi puta stao zbog Njega. Vidjela sam i prije kakav osmijeh ima, ali tog puta je bilo drugačije. Osjetila sam Njegov dodir, miris i posebnu energiju kojom je zračio.
Sjećam se našeg „drugog prvog“ poljupca (o toj priči nekom drugom prilikom). Bio je team building na koji on nije trebao doći, ali stvari su se posložile tako da je došao. Izvan kluba smo pazili na prijatelja koji je dosta popio. Bilo je hladno i On mi je dao svoju jaknu. Sjedili smo zagrljeni i tad smo se poljubili. To je bio početak nečeg za što mi nismo imali pojma da će se dogoditi. Početak ljubavi kakvu svi žele živjeti.
Sjećam se festivala na kojem smo se našli. Prijateljica nije imala mjesta u autu za nas oboje pa smo odlučili hodati kući, bez obzira na udaljenost. Nakon nekoliko minuta, kiša je počela lijevati kao iz kabla. Odjeća se lijepila za nas, kosa mi je bila mokra kao nakon tuširanja, On me ogrnuo svojom jaknom, trčali smo i smijali se, a kiša je neprestano padala. Jedva smo se ugurali u prepun bus koji doslovno nije mogao voziti od količine ljudi. Nakon jedne stanice vozač je stao i svi smo morali izići. Bila je to prava avantura.
Sjećam se kako je jednom prespavao kod mene i ujutro kad je odlazio, gledala sam ga drugačije nego dotad. Dok smo razgovarali, opet me očarao osmijehom. Shvatila sam da sam zaljubljena.
Sjećam se kako je naš odnos nakon par mjeseci veze postao skroz drugačiji; postali smo bliskiji, opušteniji, dijelili smo intimne stvari, gledali smo jedno drugo na drugačiji način i provodili zajedno svaki trenutak. Zavoljeli smo se više nego što smo mislili da je moguće. Nije bilo igrica, On i ja smo postali mi. Čak su ljudi oko nas primijetili da stvaramo nešto posebno.
Sjećam se kad sam upoznala Njegove roditelje, kad je On upoznao moje i kad su se oni međusobno upoznali. Sjećam se kako nas je oboje preplavila zahvalnost za našu ljubav i kad smo vidjeli kako se naši slažu. Stvorili smo jednu novu obitelj.
Sjećam se prve noći kad smo se uselili zajedno; osjećala sam nevjerojatnu sigurnost i mir. Sjećam se kad smo nakon kratko provedenog vremena u novom stanu shvatili kako nam je taj stan postao dom. Sjećam se kad me pogledao svojim predivnim plavim očima i bez prestanka ponavljao kako me voli. Sjećam se kad je prigušio svjetla, pustio našu pjesmu i zaplesao sa mnom u dnevnoj sobi. Sjećam se kako me tješio kad sam plakala. Sjećam se Njegovog zabrinutog lica kad sam bila bolesna. Sjećam se Njegove sreće kad sam prošla ispit. Sjećam se svih leptirića koje mi je prouzočio, čokolada koje mi je kupovao bez razloga dok se vraćao s posla i svih sitnica i velik događaja koje smo prošli zajedno.
Dok se sjećam svih navedenih situacija, osmijeh mi se razvuče po licu jer me On i danas svakodnevno podsjeća na to što imamo, što smo sve prošli. I dalje me svakodnevno očarava svojom energijom, sitnicama koje radi za mene i ljubavi koju mi pruža. Zbog Njega vidim ljubav na svakom uglu. On me naučio što stvarno znači voljeti nekoga te da ljubav može biti bolja od onih u bajkama ili na filmovima.
Zahvaljujući Njemu, volim svoju prošlost i veselim se stvaranju novih zajedničkih uspomena u danima koji dolaze.