Neku večer smo On i ja išli šetati po kvartu, kako to obično radimo. Bilo je toplo ovih dana i mislila sam da mi neće trebati duga majica. On je par puta pitao hoću li uzeti nešto za kasnije, da oboje znamo kako mi je često hladno. Rekla sam da mi ne treba i vidjela kako on oblači gornji dio trenirke (a njemu je uvijek vruće). I tako mi šećemo, kad meni stvarno postane hladno. On nekoliko puta pita je li mi hladno, ja prvo govorim da nije, a onda kažem iskreno. On odmah svlači trenirku, zastaje i ogrne mi ju oko ramena uz smiješak. „Uzeo sam trenirku jer sam znao da će ti biti zima, ti ludice malena.“ Pitam je li uzeo majicu samo zbog mene. Kaže da sam ja jedini razlog što ju je uzeo. Ljubi me u čelo i govori (stoti put taj dan) koliko me voli.
Ovakvi njegovi postupci me uvijek fasciniraju; njegova briga za mene i koliko me dobro poznaje. On jednostavno voli da sam ja sretna. Mislim da je to najvažanije kod naše ljubavi, ali i kod bilo koje ljubavi. Jedna osoba je izvukla dio s mog bloga i napisala ga na svom statusu na malo drugačiji, a prefora način: “Ona je htjela puding, a nije ga bilo. On se odmah presvukao i otišao joj kupiti puding. Jer je ona onda sretna. A on voli kad je ona sretna.” I to prilično obuhvaća našu ljubav i pravu ljubav (po mom mišljenju). Kad god idemo negdje, par puta znamo zastati samo da se zagrlimo i proživimo trenutak potpuno. Znamo se zapričati i onda jedno od nas stane, okrene se prema drugom, nasmijemo se i zagrlimo. Ako uopće znam što je ljubav, znam to zbog Njega 🙂
Prošlu srijedu nam je bila godišnjica. Tri najdivnije godine ikad 🙂 Objavila sam to na facebooku, uz dijelove nekih tekstova s bloga. Ispod je bilo dosta čestitanja, a jedna osoba je napisala da je ljubav čudo. Stvarno jest; ljubav je smisao života. Oduvijek sam to kao znala, ali odnedavno sam to i spoznala. Iz ljubavi nastaju čuda. Tu ne mislim samo na ovu ljubav, makar i ova naša čuda radi 😀 Ljubav liječi „neizlječive“ bolesti (i vjera, naravno), zbog nje se osjećaš kao da letiš, nemoguće postaje moguće. Mnogi od vas mi dosta šalju poruke kako sam divna osoba i kako iz mene stvarno zrači ljubav. I ja to sve više mogu osjetiti. Ljubav u sebi, ali i ljubav u drugima. Sve više djela radim iz ljubavi. Npr. često poklonim robu koja mi ne treba onima kojima više treba. Jedna cura mi se nedavno do neba zahvaljivala za neke sandale i rekla je da sam joj vratila vjeru u dobre ljude. Meni te sandale ništa nisu značile, a obje smo bile presretne kad sam joj ih poklonila. Osjetila sam veliku ljubav prema toj osobi koju ni ne poznam.
Takve sitnice nam život znače. Zagrljaji i poljupci voljene osobe, vrijeme provedeno s njima, tople riječi. Zagrlite li voljenu osobu ili svog kućnog ljubimca, date li prazne boce nekom beskućniku, ostavite li dostavljaču par kuna više, kažete li nekome da ga volite… To su sve djela iz ljubavi i ona nas nevjerojatno podižu. Materijalne stvari nas nikad neće moći toliko usrećiti. To svi uvijek kažu i ja to znam, ali u zadnje vrijeme to stvarno razumijem. Radije bih bila s Njim na ulici, nego sama u nekoj ogromnoj vili. Naravno, možete imati i ljubav i novac i sve što poželite. No to je drugi par rukavica 🙂 Kad smo manje fokusirani na sebe (npr. da ne kukamo o problemima ), možemo osjetiti tu divnu ljubav prema svakom živom biću. Makar vi sad mislili da sam luda, ja toliko volim svijet sve više. Volim prirodu, životinje, biljke, ljude, stvari. Polako počinjem voljeti i ljude koje sam mislila da nikad ne bih mogla, neke koji su me povrijedili, neki koji su konzervativni, žive u kamenom dobu i čini se da svima žele zlo. Shvaćam koliko im je teško, koliko je boli u njima i koliko sam ja sretna da nisam takva. Sve loše na svijetu proizlazi iz nedostatka ljubavi. I zato ljudi, volite sebe i sve oko sebe. Nemojte biti ljubomorni na druge. Ako sad čitate ovo i ne volite me (što je nemoguće 😀 ), štetite sebi. A činjenica da čitate moj blog o ljubavi vjerojatno znači da će vam prava ljubav uskoro pokucati na vrata, ako još nije. Znači da ste spremni na promjenu i da čitate ovo s razlogom. Jer ja znam da slučajnosti ne postoje… 🙂
Za kraj moram podijeliti sreću sa svima vama koji još ne znate. Zahvaljujući Njemu imala sam inspiraciju napisati tekst o našim zarukama. Iz tog teksta je nastao blog, a iz bloga moja prva kolumna. Vama koji me redovito čitate tekst će biti jako poznat jer je kombinacija tekstova s bloga 🙂 Bez vas koji me čitate ne bih bila tu gdje jesam. I zato vam od srca hvala! Javljajte mi se i dalje, predložite temu ako vas nešto zanima, postavljajte pitanja, pretplatite se desno da vam dođe mail kad napišem novi post i pratite me na facebooku. Volim vas i evo vam link moje prve kolumne. Nadam se da ćete me čitati i tamo. 🙂
http://zdravaisretna.hr/2016/06/04/volim-ga-zbog-onog-sto-sam-postala-otkad-sam-s-njim/
ljubavnamotivacija.wordpress.com 