Trebalo mi je vremena da se naviknem

Provela sam još jedan divan vikend s Njim, kao što je i svaki dan s Njim blagoslov. Tisuću puta smo jedno drugome ponovili koliko smo zahvalni na našoj ljubavi. Njegova reakcija na blog bila je neprocjenjiva. Iako ga poznam u dušu, nisam bila sto posto sigurna hoće li se složiti da objavljujem tako osobne stvari o njemu i nama. Pružio mi je ogromnu podršku i tu opet možete vidjeti razliku između njega i većine muškaraca. Muškarci ne vole da se zna da su oni emotivni, da stvarno nekog vole. Oni vole da se o njima misli kako mogu imati svaku ženu, kako su najvažniji izlasci, kako su glavni u vezi i rade što žele i da nisu “papci”. Ili je to samo moje uvjerenje? 😉 On je osoba koja bi vikala na sav glas da me voli i mišljenje drugih (koji ne žive ljubav kakvu u dubini duše žele) mu nije nimalo važno.

Trebalo mi je vremena da se naviknem kod Njega na to jer sam prije poznavala samo ove druge muškarce. Trebalo mi je vremena da se naviknem da me UVIJEK drži za ruku u javnosti (šetnja, tramvaj, kino, shopping…) Trebalo mi je vremena da se naviknem da me ljubi i grli pred svim našim poznanicima, prijateljima i obitelji. Trebalo mi je vremena da se naviknem da je uvijek tu i da nejde od mene, bez obzira na to kako izgledam ili se ponašam. Trebalo mi je vremena da se naviknem da voli brinuti o meni. Trebalo mi je vremena da se naviknem da me najviše voli u poderanoj trenirci navučenoj do pupka, s punđom na glavi i smiješnim čarapama. Trebalo mi je vremena da se naviknem da mu mogu reći apsolutno sve i da smo uvijek iskreni jedno prema drugome. Trebalo mi je da se naviknem da on izrazito poštuje žene i ne gleda ih kao seksualne objekte. Trebalo mi je da se naviknem na to da on stvarno promisli kako mi nijedna nije ni do koljena, kad primijeti zgodnu ženu (a hvala Bogu da primijeti 🙂 ) Trebalo mi je da se naviknem na stalno dopisivanje preko mobitela (nakon 3 godine to i dalje traje) svaki trenutak kad nismo zajedno. Trebalo mi je da se naviknem na njegove duge poruke (žene znaju zašto mi je ovo važno 🙂 ) i silne “emojije” koje koristi u porukama. Trebalo mi je vremena da se naviknem na njegovo stalno iskazivanje osjećaja, tepanje i silnu ljubav koju mi pruža. Trebalo mi je vremena isključivo zato što se u današnje doba to smatra nenormalnim ili nemogućim. Trebalo mi je vremena isključivo zato jer je on stvarno drugačiji od većine. Otkad sam se navikla na sve to, život mi je predivan i znam da upravo zbog tih sitnica živimo pravu ljubav. Zahvaljujući takvim stvarima, svakim danom se volimo sve više. Uvijek mislim da je to nemoguće, ali istina je. Svaki dan se volimo sve više.

On, njegovo silno strpljenje i njegova ljubav okrenuli su moj svijet za 360 stupnjeva (to je metafora- za vas matematičare koji ne razumijete :)). Promijenila sam se. Zvuči otrcano, ali stvarno ga volim zbog onog što sam ja otkad sam s njim. Zahvaljujući Njemu ja sam danas nova osoba, bolja osoba i sretnija osoba. Detaljnije o tome, mojoj nekadašnjoj ljubomori i kompleksima u idućem postu…