Pravi prijatelji i Ona

Dragi moji, nema riječi s kojima bih opisala svoju zahvalnost prema svim vašim porukama koje svakodnevno dobivam. Mnogi mi napišu da mi se dugo žele javiti, ali ne žele gnjaviti i slično. Molim vas, zaboravite na takve gluposti i javite se, pišite mi što god vam je na duši, uvijek ću naći vremena za vas i jako me usrećujete. A sad ajmo na onu prijateljsku ljubav 🙂

Imam nekolicinu bliskih, ali baš bliskih prijatelja i prijateljica (o nekima ću pisati naknadno). Poznajem jako puno ljudi, neke viđam i na dnevnoj bazi, ali pravih prijatelja imam jako malo. I to volim u svom životu. Volim što znam razlikovati prave prijatelje od onih drugih. Volim što imam ljude za zabavu, gluposti, duboke razgovore ili nešto deseto, a imam neke s kojima radim skoro sve to i još znaju o meni stvari koje nitko ne zna.

Moja najbolja prijateljica najbolja mi je od srednje škole (nekih 10 godina). Bilo je nas pet prijateljica u ekipi u srednjoj, ali jedino smo nas dvije ostale baš bliske. Ostale i nas je život razdvojio. Obzirom da ja vjerujem da je sve s razlogom, mislim da je i ovo bilo najbolje za mene i njih. Najdraži dio mog prijateljstva s Njom mi je što smo se znale ne vidjeti mjesecima, a kad bi se vidjele, kao da smo samo nastavile gdje smo stale. Volim što uglavnom mogu biti ono tko jesam pored nje (još radim na nekim stvarima 🙂 ). Stvarno mislim da nitko ne zna o meni stvari koje ona zna i nitko nije prošao u životu sa mnom što je ona. Nas dvije smo znale otići na kavu u 9 navečer i vratiti se u 5 ujutro nakon kave koja se pretvori u savršen izlazak. Dobar prijatelj zna tvoje najbolje priče, ali najbolji ih je proživio s tobom 🙂 Iako ima svojih mušica kao i svi mi (ja sam vam već otkrila puno svojih), jako mi se sviđa njezina komunikativnost i probitačnost. Ambiciozna je, ne želi cijeli život biti u svojoj nekoj zoni komfora, voli promjene. Možda to volim kod nje jer ja želim u nekim situacijama biti takva, a nisam. Od Nje mogu puno naučiti. Sve je pozitivnija, osoba je koju svi vole na prvu, jednostavna je i simpatična. Jako je vrijedna i voli život. Ako ste se upoznali samo jednom, ona će vas pozdraviti. Ako vam treba pomoć, ona je tu za vas. Ako nemate novaca, Ona će vam kupiti što želite. Ako ju nazovete u ponoć da se izjadate, neće joj biti nikakav problem. Jednom sam joj poslala poruku usred noći kad me nešto mučilo, ona je ubrzo odgovorila i počele smo se dopisivati. Rekla je da je spavala, ali kao da je osjetila nešto, probudila se i pogledala na mobitel. Da ju nisam pitala, ne bi mi ni rekla da je bila budna samo zbog mene. Uvijek je tu i kao da osjeti kad je potrebna, sretna je kad sam ja sretna i ja ju jako volim.

Kažu da što više volimo svoje prijatelje, manje im laskamo. Prijatelj je onaj koji se iskreno ponaša i iskreno kaže što misli. Vi ste prijatelj ako dozvolite toj osobi da se tako ponaša. Ja Njoj kažem ako joj haljina ili frizura ne stoji, da neki dečko nije za Nju, kažem da je nešto drugo bolje, a Ona meni kaže da je uvijek na mojoj strani, ali otvoreno kaže ako se ne slaže s nekim mojim postupcima. S jedne strane je puna razumijevanja, a s druge uvijek kaže svoje mišljenje. To mi se ne sviđa uvijek :D, ali zato i imamo takav odnos. Da ju danas upoznam (a drugačija sam osoba nego prije), uvjerena sam da bismo opet bile prijateljice. Mislim da je to jako važno. Samo zato što ste s nekim prijatelj godinama ne znači da morate i ostati prijatelji. Ljudi se mijenjaju i njihovi interesi i iskustva se mijenjaju. Npr. kad ste vi u vezi, a prijatelj/ica nije ili kad imate dijete, a on/ona nema. Ovo ne znači da se prijateljstvo mora raspasti (nekad je tako čak i bolje), ali je logično očekivati da se neke stvari promijene. Iako još radimo na tome i njoj nekad bude žao ako ja želim ostati s Njim umjesto ići van s Njom, mislim da naše prijateljstvo stalno napreduje. Ovdje dolazimo i do sebičnosti. Davno sam čula nešto zanimljivo na tu temu. Npr. prijatelj želi s vama negdje, a vama se ne da. On smatra da je sebično što vi ne želite ići. Ali zar nije od njega isto tako sebično da traži od vas da idete s njim, kad ne želite? Ionako mu nećete biti neko društvo. U svakom slučaju netko od vas radi što ne želi 🙂  Tu onda nastupa ljubav i neka vrsta kompromisa kad želiš usrećiti drugu stranu (ne vjerujem u kompromis u smislu kako ga ljudi koriste). Odnosi će uvijek biti tema za raspravu, ali kao uvijek, mislim da treba naći neki balans, biti i raditi  ono što voliš jer ćete onda i ti i tvoj prijatelj biti sretne osobe i međusobno se ispunjavati. Tko zna što još čeka nas dvije… 🙂