Ne slušaj one koji ti govore da prava ljubav ne postoji

Iako mi je On vječna inspiracija, u zadnje vrijeme nisam znala što da pišem o našoj ljubavi. Imala sam osjećaj da sam već sve rekla, a da neke predivne stvari ipak nisu za javnost.

Ovih dana zapravo ne znam kako pretočiti u riječi ono što osjećam. Riječi jednostavno nisu dovoljne.
On i ja smo neku večer razgovarali baš o tome. Gledali smo se i šutjeli neko vrijeme, a onda se jako počeli grliti i ljubiti, govoreći kako jedno drugome ne možemo objasniti našu ljubav.

Možda se ljubav ni ne treba moći objasniti nego stvarno osjetiti i živjeti. Trudim se zadnjih mjeseci riječima motivirati ljude da nađu i žive pravu ljubav. Mnogi se raznježe i kažu da im moji tekstovi jako pomažu. Ipak, tek kad jednog dana zbilja osjetite ono o čemu pišem, svaka moja rečenica bit će vam u potpunosti jasna.

Ja ću se i dalje truditi prenijeti osjećaj ljubavi koja je tako sigurna i prekrasna da se sve ostalo u životu čini neusporedivno s njom. Jer znam koliko sam ja voljela čitati ovakve tekstove kad nisam imala vjere. Kad nisam imala Njega.

Ljudi se često čude kako smo nas dvoje tako prirodni jedno s drugim i kako nakon svih tih godina imamo nešto posebno. Nije tako bilo od samih početaka, ali jako brzo smo se otvorili i otada samo gradimo to što imamo. S Njim je sve tako jednostavno- slatke poruke, planiranje izlazaka i putovanja, razgovor, tišina, iskrenost, izgled, fizički dodiri i sve ostalo što je važno u vezi. Mislim da je u tome stvar.

Naći nekoga s kime je sve jednostavno, a opet se oboje razvijate kao osobe u situacijama kad nije. Obožavam što kod nas nema glume, što ne moram paziti kako izgledam i što ću reći ili učiniti. Volim što mogu biti istinska ja i što je sve tako jednostavno. Nevjerojatan osjećaj.

Mogla bih reći da je prava ljubav osjećaj kao kad dođeš doma nakon puta ili kao miris čaja u zimskoj večeri. Mogla bih reći da je ljubav osjećaj mira i ugode, slobode i vezanosti istovremeno. Ali ništa od toga nije dovoljno za opisati ljubav. Ljubav je nešto posebno. Ona je puno više.

Upravo On me to naučio.
On me naučio kako davati, a ne očekivati ništa zauzvrat. On me naučio da je ljubav praštanje.
On mi je pokazao što moja ljubav može napraviti i kakva čuda može stvoriti.

On je upravo ono što mi je nedostajalo sve godine koje sam bila bez Njega. On se ne boji moje prošlosti ni budućnosti. Naša veza se bazira na iskrenosti, davanju, povjerenju i poštovanju. Ni On ni ja nikada nismo i nećemo pristati na manje. Mi smo cjeloviti odvojeno, ali smo nešto zbilja posebno zajedno.

Govorili su mi da takva ljubav ne postoji i da tražim previše. Nisam im povjerovala i zato danas živim to što sam željela i zaslužila. Svakome na svijetu želim ljubav kakva je po njemu prava i idealna. Različiti smo i za svakoga je ljubav drugačija. Ovo što živim je moja ljubav iz snova.

Tebi koja ovo čitaš, želim ljubav kakvu sanjaš. Nemoj pristajati na manje od onoga što duboko u sebi znaš da zaslužuješ. Čekaj tu ljubav koja se ne može usporediti ni s čim na svijetu. Čekaj taj osjećaj sigurnosti i mira. Nije važno koliko imaš godina ni gdje se nalaziš.

Ne slušaj one koji ti govore da život nije film i da prava ljubav ne postoji. Ne slušaj one koji ti govore da su svi muškarci isti i da ne znaju voljeti ni pokazati osjećaje. Ako želiš ljubav, pronaći ćeš je.

Vjeruj mi, kad je pronađeš, znat ćeš bez razmišljanja da je to to.

Shvatiš kad ti druga osoba postane jednako važna kao što si sama sebi, a onda i važnija…

“Možete li zamisliti ljubav koja vas, kad pokažete najgori dio sebe, voli još više? Možete li zamisliti ljubav, koja kad je zbog vlastite prošlosti ranjeni napadate, ona vas grli još jače? Možete li zamisliti ljubav, koju kada iz vlastitih strahova želite otjerati, ona uz vas stoji još odlučnije? Možete… Jer vi znate da samo ovo i jest ljubav.“

Ovaj tekst je još jednom u meni pobudio veliku zahvalnost za Njega i ono što imamo. Nas dvoje smo se našli i otkrili jedno drugome do gole kože. Otkrili smo jedno drugome sve strahove, brige, nade, sve dobro i loše iz prošlosti te razna uvjerenja koja nas koče. Upravo smo se zbog toga zavoljeli još više. Volim ga toliko da nema riječi kojima bi se taj osjećaj mogao opisati.

Kad nekoga voliš baš takvog kakav je i nemaš ga potrebu mijenjati, upoznaš pravu ljubav. Kad te netko voli nakon što tvoja najgora strana izađe na vidjelo, upoznaš pravu ljubav. Kad ti osoba pomaže da se suočiš sa tvojim strahovima, ali te ne tjera na to, upoznaš pravu ljubav.

Kad pogriješiš, a osoba ti oprosti, zaboravi i voli te još više, upoznaš pravu ljubav. Jer iz ljubavi proizlaze i sve druge divne emocije poput povjerenja, poštovanja i ostalih pozitivnih koje postoje. Ljubav u sebi sadrži apsolutno sve. On i ja smo ljubav.

Obzirom da dobivam puno poruka zbog tekstova koje pišem, nedavno me jedna djevojka pitala kako sam znala da je to ono pravo. Znam da zvuči kao klišej, ali jednostavno znaš. Stvarno znaš. Ne, nisam znala odmah kad sam ga upoznala. Nisam znala ni kad smo odlučili biti u vezi. Jednom je odlazio od mene, samo sam osjetila da je nešto drugačije i u sljedećim danima su ti osjećaji narasli. I to je bilo to.

Mislim da ne treba ništa forsirati niti se kriviti ako ne ide. Ljubav ne možeš tjerati. Također ne treba biti s nekim s kim ne osjećaš bar leptiriće i uzbuđenje. Ja se općenito smatram drugačijom jer sam oduvijek bila zaljubljive prirode. Tako sam se i u Njega zaljubila. Ali nisam znala da je pravi zbog zaljubljenosti, nego kad se počela razvijati ljubav.

Kad sam vidjela koliko je nježan i brižan. Kad sam shvatila da mi je teško zaspati bez njega jer sam se osjećala nepotpunom. Kad mi je postala važna njegova sreća. Kad sam se rastužila jer je pao ispit i osjećala kao da sam ja pala. Kad sam bila sretnija od njega nakon što je završio fakultet. Kad bih radije bila bolesna nego gledala Njega bolesnog. Tad shvatiš.

Shvatiš kad ti druga osoba postane jednako važna kao što si sama sebi, a onda i važnija.

Ne shvatiš na prvi pogled jer nije sve u leptirićima i strasti, ali s vremenom znaš. Osjetiš to u dubini svoje duše. Naravno, ovo je samo moje mišljenje, viđenje i iskustvo. Možda će ti netko reći drugačije. Ja najsikrenije pišem o onome što osjećam i spoznajama do kojih sam došla, a to radim kako bih motivirala. Jer želim da svi osjećaju ono što ja osjećam.

Zato također vjerujem da se ne treba opterećivati, nego vjerovati da će prava ljubav doći u najbolje vrijeme za nas. Meni je došla kad sam se najmanje nadala. Doći će i tebi, a dotad uživaj u svojoj samoći i uči kako voljeti samu sebe.

Ljubav zbilja pokreće svijet…

Ponekad jednostavno ne mogu vjerovati koliko ga volim. I koliko On mene voli. Nakon svih ovih godina, povremeno se uštipnem jer mi se čini kao da sanjam. Zbilja mogu reći da po pitanju ljubavi živim svoje snove i najdublje želje.

Sjećam se kad sam kao mala gledala razne filmove i serije i maštala o pravoj ljubavi. Puno su me puta pokušali uvjeriti da su to bajke, da takva ljubav ne postoji, da su svi muškarci isti, da svi varaju i sebični su. Nisam im povjerovala.

On mi je dokazao da je moguće voljeti drugo ljudsko biće toliko jako da ti je ta osoba uvijek na prvom mjestu. Prije nego sam ga upoznala, bila sam jako usredotočena na sebe. Ali u lošem smislu. On mi je pomogao da vidim svijet drugačijim očima, da shvatim kako je život stvarno poklon i da je bajkovita ljubav moguća. Zahvaljujući Njemu sam postala neovisna, ali znam da u svakom trenutku imam bezuvjetnu podršku i ljubav s Njegove strane.

Volim kako priđe da me zagrli i poljubi nakon što neko vrijeme sjedimo jedno nasuprot drugoga. Volim kako mi tad kaže da mu nedostaje moja blizina i da jednostavno ima potrebu doći do mene. Volim kad ujutro odlazi na posao i pobrine se da sam pokrivena. Volim kad na putu s posla svrati do trgovine i iznenadi me čokoladom jer zna koliko je volim.

Volim kad ga dočekam na vratima dok dolazi doma i ugledam Njegov osmijeh koji popravi cijeli dan. Volim kad se automatski primimo za ruke gdje god da se nalazimo. Volim kad zatvori balkonska vrata, makar mu je vruće- jer je meni hladno. Volim što radi takve sitnice; pripremi sve za sendvič, naruči palačinku kakvu ja volim (makar mora uvijek pojesti moje ostatke),  gleda film po mojoj želji ili ode do kopiraone isprintati nešto moje. Volim što se uvijek mogu osloniti na Njega.

Volim kad me zavrti nasred ulice dok šećemo. Volim kako ljudi misle da smo kratko vrijeme u vezi jer se ponašamo kao zaljubljena djeca. Volim kad kažu da se naša ljubav osjeti u zraku. Volim kad govore da smo prava inspiracija jer znam da svatko zaslužuje ljubav kakvu mi imamo. On čini sve da budem sretna.

Nemojte me pogrešno shvatiti; ja puno toga radim za Njega. Svjesna sam da je ljubav davanje i primanje. Ali postoji uvriježeno mišljenje da muškarci nisu ovakvi i zato se u svojim tekstovima usredotočujem na Njega i Njegovo pokazivanje ljubavi.

On je nedavno rekao kako bi radije živio sa mnom bez novaca (pričali smo nešto o troškovima koje imamo), nego bez mene. To i jest ljubav. Kroz što god da prolazim, On je uvijek tu i zbog Njega se najgori problemi ne čine tako strašnima.

Kad u tvom životu postoji netko tko je uz tebe kad si bolesna, kad misliš da nema izlaza, kad misliš da ti se sve ruši i da si na dnu, onda shvatiš koliko je ljubav važna. Ne samo partnerska, nego ljubav općenito. Shvatiš da ljubav stvarno liječi rane i da bi ovaj svijet bio ljepše mjesto kad bi svi činili djela iz ljubavi.

Shvatiš da ljubav zbilja pokreće svijet.

Od njega svaki dan učim što znači nekoga voljeti…

Nakon što smo bili nerazdvojni 12 dana na moru (osim kad je jedno od nas trebalo na wc), vratili smo se u Zagreb i otišli kod Njegovih na ručak. Dok smo jeli, krajičkom sam oka uhvatila Njegov predivan plavooki pogled. Nije ništa rekao, samo me gledao očima punim ljubavi. Tamo smo se grlili kao da se nismo vidjeli sto godina, a svi oko nas su već navikli na to.

Kasnije mi je rekao: “Gledao sam te zaljubljeno, kao da te vidim prvi put, kao da nismo proveli toliko dana nerazdvojni na moru. Bio sam presretan dok sam te gledao.” Rekao je da mu mene nikad nije dosta i da ne može vjerovati kako se osjećao za tim ručkom.

Taj isti dan prije ručka nakratko smo zapeli u liftu zgrade. Lift je normalno vozio, ali se masivna automatska vrata nisu htjela otvoriti. Lift je toliko malen da je taman za dvije osobe. Ja sam osoba koja se vozi liftom, ali u podsvijesti mi je uvijek negdje pitanje što bi bilo da u njemu ostanem. Sad sam praktično vidjela što bi bilo. Ponovno sam vidjela koliko sam Njemu važna i koliko stvarno čini sve da ja budem dobro. Nisam odmah počela paničariti, ali sam taman počela ubrzano disati i ispitivati ga što sad. Po glavi mi se motalo sljedeće: “Lift je užasno mali i mračan, meni nije dobro jer je vruće, signala u liftu nema, a ono zvono ne radi. Još ima i malo stanara, pitanje tko će nas i kad čuti.“

On je bio potpuno miran, prvo me nježno primio za glavu i pogledao u oči. Rekao je da ne brinem, da je sve dobro, on će sve srediti, a ja neka samo polako dišem. U Njegovoj glavi su bile ovakve nekakve misli: “Samo da mi je ona dobro. Probat ću prvo vozi li lift, pa ću pokušati rukama otvoriti vrata, pa otići na naš kat pokušati se spojiti na bežični internet.“

Nije prošlo dvije minute, malo je pogurnuo vrata i ona su se na svu sreću otvorila (nakon što smo mi izišli, i unutarnja i vanjska vrata su ostala zaglavljena tri dana i lift se nije mogao koristiti). Tek kad smo izišli me uhvatila neka panika, a On me grlio najčvršće što je mogao. Kad smo došli u stan, govorio je kako nikad ne bi dozvolio da mi se nešto dogodi i da me uvijek čuva. “Uvijek sam tu za tebe i uvijek ću ti biti podrška, nikad nikome i ničemu neću dozvoliti da te povrijedi. Znaš da uvijek radim sve što je u mojoj moći da ti pomognem na bilo koji način.“

U takvim situacijama uvijek osvijestim koliko me voli i kako me svakodnevno stavlja ispred sebe. Od Njega svakodnevno učim što znači voljeti nekoga. On djelima pokazuje svoju ljubav otkad ga poznajem. Nas dvoje smo najsretniji kad usrećimo ono drugo.

Jučer smo igrali igricu na računalu i ja sam “skakala u vis.“ Nakon što sam u igrici oborila svjetski rekord (a i cijelo vrijeme prije toga dok sam padala i ustajala), On je bio nevjerojatno ponosan na mene. Smiješio se i vikao kad bih uspjela. Zvuči smiješno jer je to samo igrica, ali predivno je imati u životu osobu koja se toliko veseli zbog svega što radiš.

Jednako je bio sretan kad sam u subotu odlično odradila pjevački nastup, kad sam pred par mjeseci uspjela naći mir nakon što me netko povrijedio ili kad sam uspjela napraviti 20 čučnjeva nakon što nisam mogla niti jedan. Jednako je sretan zbog velikih i “malih“ stvari u kojima uspijem.

Neopisiv je osjećaj imati takvu podršku iz dana u dan. Znam da ima još sretnica poput mene, da ima još parova kao što smo mi i nadam se da si zahvalna ako si jedna od tih. Ako još nemaš takvu osobu, nadam se da ćeš je naći jer to zaslužuješ. Nadam se da će se veseliti i biti ponosan na tebe kad uspiješ nalakirati nokte lijevom rukom, kad položiš težak ispit ili kad rodiš dijete. Nadam se da vjeruješ da te tvoj On čeka iza ugla i da će te spasiti na sve načine na koje on mene spašava otkad sam ga upoznala.

On je osoba u koju se svaki dan iznova zaljubim…

Jučer navečer se nisam osjećala dobro. Bez da sam rekla riječ, On je to primijetio i odmah zaustavio seriju koju smo gledali. Primio me za ruku i odveo na zrak na balkon. Donio mi je vode, stolac da sjednem i čvrsto me zagrlio. U svim sličnim trenucima uvijek zna što napraviti i kako da mi bude bolje, a istovremeno vidim koliko je zabrinut.

Sjećam se Njegovog promijenjenog lica kad sam se onesvijestila prošle godine dok sam imala neke zdravstvene izazove. Sjećam se kako sam u Njegovom pogledu istovremenu vidjela zabrinutost i vjeru da će sve biti ipak dobro. Rijetko kad mi pokaže da vidim koliko se stvarno boji. Uvijek me samouvjereno tješi da je sve dobro. Ne mislim samo na situaciju s bolesti, već i kad doživim bilo kakav neuspjeh. Ponekad ipak pukne i kaže kako ne želi zamišljati život bez mene i samo želi da sam ja dobro i sretna. Uvijek napravi sve što može da ja zbilja budem dobro i sretna.

Volim ga. Volim ga na način na koji nikome to ne mogu opisati. Volim apsolutno sve kod Njega. On uvijek zna što mi treba. Uvijek je tu. Zbog Njega je mrak manje mračan, zbog Njega je zima toplija, zbog Njega dno nije toliko duboko, zbog Njega se moje slabosti čine manje važnima, zbog Njega mi se čini da je moja ludost normalna. Zbog Njega uvijek idem dalje i lakše mi je pokušavati nakon što ne uspijem. Zbog Njega se osjećam sigurno i kad okolnosti nisu takve. Zbog Njega znam da je uvijek sve stvarno dobro i da će tako biti.

On me podsjeti da mogu sve što poželim, čak i kad ja to zaboravim. On me podsjeti da sam jača nego što mislim. On me podsjeti da mišljenje drugih ljudi nije nimalo važno za moj život. On me podsjeti da neuspjeh ne postoji. On me podsjeti na sve stvari za koje trebam biti zahvalna. On me podsjeti koliko je naša ljubav posebna. On me podsjeti da volim svaki dio sebe, čak i kad to ne želim. I ja Njega svakodnevno podsjećam na sve navedeno.

Svaki dan proveden s Njim je blagoslov. Svaki dan s Njim je najljepši u mom životu. Samo želim da je on sretan. Da svaki dan vidim Njegovo nasmijano lice. Jer on to stvarno zaslužuje. On može popraviti moj najgori dan. On je osoba u koju se svaki dan iznova zaljubim. Dok je pored mene, sve je lakše.

Zato želim takvu osobu svakoj ženi na svijetu. I najsnažnija žena koja tvrdi da joj nitko ne treba, bila bi ispunjenija uz ovakvu osobu. Poštujem svačiji izbor, poštujem tuđa mišljenja i poštujem one koje smatraju da je ovakva ljubav bezveze. Stvar je u tome što svima želim da osjete ovo što ja osjećam godinama uz Njega. Želim da se svaka žena osjeća voljeno i sigurno jer to zaslužuje. Želim da svaka žena zna kako je predivno doći doma i ugledati najljepši osmijeh na svijetu. Želim da svaka žena osjeti kako je imati ovakvog muškarca pored sebe kad smatraš da si na dnu. Želim svakoj ženi pravu ljubav. Želim svakom muškarcu pravu ljubav. Jer je sve ljepše kad imaš nekog tko je uz tebe na tvom životnom putu. Jer život dobije veći smisao.

Ovaj tekst pod drugačijim naslovom možete pronaći na http://zdravaisretna.hr/2016/08/09/zelim-da-svaka-zena-zna-kako-je-predivno-doci-doma-i-ugledati-najljepsi-osmijeh-na-svijetu/

Stao je, čvrsto me zagrlio i poljubio, a ja sam se naježila…

Jučer navečer smo On i ja po običaju šetali kvartom držeći se za ruke, vodili dubokoumne razgovore, smijali se glupostima i užvali najviše što smo mogli. U jednom trenutku pričali smo o Njegovoj obitelji, o divnim osobinama koje ima zahvaljujući roditeljima, baki i djedu, a ja sam mu rekla kako je On nekako od svakog „uzeo“ najbolje. Tad mi je rekao: „Od tvojih roditelja sam ipak uzeo ono najbolje na svijetu. Uzeo sam tebe.“

Svi koji inače čitaju moje tekstove znaju da On često kaže nešto predivno, a ja svaki put ostanem iznenađena, bez obzira na godine provedene s Njim i na to koliko ga poznajem u dušu.Ovom mi je izjavom još jednom pokazao koliko sam blagoslovljena što ga imam u životu i što iz dana u dan bira voljeti baš mene.

Malo prije nego je to rekao uočili smo kako jedan dečko pomaže slijepoj djevojci da prijeđe cestu. Bilo je zanimljivo što je taj dečko nakon pružene pomoći gledao za njom kako bi se uvjerio da je sretno stigla do zgrade. Moj On je na to rekao kako je predivno što još ima takvih ljudi.Ja sam ga tad podsjetila da je baš On u subotu otrčao pomoći jednom starijem čovjeku da unese tešku torbu u vlak. Nasmiješio mi se i prisjetio kako je ta torba stvarno bila teška, a čovjek se jedva kretao.Svakodnevno svjedočim takvim situacijama kad je On u pitanju. Da provedete jedan dan s njim, ne biste mogli vjerovati koliko služi drugim ljudima. Osim ako sami niste takvi. A onda možda niste ni svjesni kako ste posebni, baš kao što On to nekad zaboravi.

Istina je da većina ljudi čini dosta dobrog, ali opet smo ponekad nekako sebični. I sama često pomognem kome treba, ali On to čini bez razmišljanja, jednostavno to ima u sebi. On je jedan od onih ljudi koji vas u moru loših vijesti može podsjetiti koliko je svijet predivno mjesto.

Za ovu istu jučerašnju šetnju, On mi je donio tenisice s balkona, otvorio mi vrata stana, lifta i zgrade i ponudio se da me nosi nakon što sam nekako čudno stala pa me zabolio gležanj. Kad god nešto trebam, On je tu. Kaže da mu nikad nije problem ništa učiniti za mene. Donese mi kremu iz kupaone, pripremi mi čaj, masira mi stopala, pronađe motivirajući video na internetu, uzme svoju vestu kako bih je obukla ako zahladi i navečer zaključa, ugasi svjetla i zatvori prozore da budem sigurna.

U jednom me trenutku za vrijeme šetnje zaustavio, čvrsto zagrlio i poljubio. To je učinio pored velikog raskrižja. Auti su prolazili, gradska rasvjeta nas je obasjavala, vjetar je puhao taman koliko treba da mi nosi kosu kao u filmu, a ja sam se naježila od glave do pete. Bio je to jedan od onih životnih trenutaka. Naizgled samo sitnica, a meni nešto što će ostati duboko urezano u sjećanje. S Njim doživim velik broj takvih neopisivih trenutaka i neizmjerno sam zahvalna.

Otkad pišem o našoj ljubavi, javlja mi se dosta ljudi koji imaju nešto slično sa svojim partnerima i govore mi kako su se i sami nekad pitali postoji li još takvih muškaraca i još takvih ljubavi.Toliko smo zatrpani tekstovima o prevarama, razvodima, igricama u odnosima i glupostima da su neki stvarno povjerovali kako je prava ljubav bajka koja ne postoji. Nadam se da ti nisi jedna od takvih ljudi, a ako jesi, nadam se da te moji tekstovi bar malo mogu razuvjeriti. Pod uvjetom da želiš ovakvu ljubav.Ako ne želiš, znaj da je tvoja definicija ljubavi prava i da ti može doći partner kakvog želiš. Partner koji će za tebe misliti da si nešto najbolje na svijetu.

Tekst također možete naći na http://zdravaisretna.hr/2016/08/01/stao-je-cvrsto-me-zagrlio-i-poljubio-a-ja-sam-se-najezila-to-je-bio-taj-trenutak-koji-cu-zauvijek-pamtiti/ 🙂

Naš poljubac bio je početak ljubavi kakvu svi žele živjeti

Sjećam se kad sam ga prvi puta vidjela. Zaposlila sam se preko studentskog ugovora u firmi punoj mladih ljudi. Nakon što sam par dana promatrala ljude, uočila sam Njega. Odmah mi je zapeo za oko, ali je izgledao nekako tužno. Uvijek je radio večernje i noćne smjene, sjedio je sam u kutu sobe, a istovremeno je bio omiljen jer je imao poseban smisao za humor i uvijek je svima pomagao.

Zbog obaveza sam jednom tražila da mi netko preuzme ostatak smjene, On se javio i tad smo se upoznali. On kaže da se i danas sjeća moje šarene haljine, naočala, svezane kose te kako sam vrckasto hodala po sobi. On je meni bio zanimljiv, ali Njega je tad zanimao netko drugi i znala sam da je zauzet.

U večernjim smjenama uvijek nas je radilo malo, nije bilo puno posla i sjedili smo svi zajedno u kutu sobe. Često sam bila jedina ženska osoba u njihovom društvu i brzo smo se svi skupa sprijateljili. Dok su se dečki igrali lopticom, ja bih sjela na stol i zabavljali bismo se.

Sjećam se jedne večeri. On je sjeo pored mene na stol, zagrlio me, nešto rekao i nasmijao se. U tom je trenutku moj svijet prvi puta stao zbog Njega. Vidjela sam i prije kakav osmijeh ima, ali tog puta je bilo drugačije. Osjetila sam Njegov dodir, miris i posebnu energiju kojom je zračio.

Sjećam se našeg „drugog prvog“ poljupca (o toj priči nekom drugom prilikom). Bio je team building na koji on nije trebao doći, ali stvari su se posložile tako da je došao. Izvan kluba smo pazili na prijatelja koji je dosta popio. Bilo je hladno i On mi je dao svoju jaknu. Sjedili smo zagrljeni i tad smo se poljubili.  To je bio početak nečeg za što mi nismo imali pojma da će se dogoditi. Početak ljubavi kakvu svi žele živjeti.

Sjećam se festivala na kojem smo se našli. Prijateljica nije imala mjesta u autu za nas oboje pa smo odlučili hodati kući, bez obzira na udaljenost. Nakon nekoliko minuta, kiša je počela lijevati kao iz kabla. Odjeća se lijepila za nas, kosa mi je bila mokra kao nakon tuširanja, On me ogrnuo svojom jaknom, trčali smo i smijali se, a kiša je neprestano padala. Jedva smo se ugurali u prepun bus koji doslovno nije mogao voziti od količine ljudi. Nakon jedne stanice vozač je stao i svi smo morali izići. Bila je to prava avantura.

Sjećam se kako je jednom prespavao kod mene i ujutro kad je odlazio, gledala sam ga drugačije nego dotad. Dok smo razgovarali, opet me očarao osmijehom. Shvatila sam da sam zaljubljena.

Sjećam se kako je naš odnos nakon par mjeseci veze postao skroz drugačiji; postali smo bliskiji, opušteniji, dijelili smo intimne stvari, gledali smo jedno drugo na drugačiji način i provodili zajedno svaki trenutak. Zavoljeli smo se više nego što smo mislili da je moguće. Nije bilo igrica, On i ja smo postali mi. Čak su ljudi oko nas primijetili da stvaramo nešto posebno.

Sjećam se kad sam upoznala Njegove roditelje, kad je On upoznao moje i kad su se oni međusobno upoznali. Sjećam se kako nas je oboje preplavila zahvalnost za našu ljubav i kad smo vidjeli kako se naši slažu. Stvorili smo jednu novu obitelj.

Sjećam se prve noći kad smo se uselili zajedno; osjećala sam nevjerojatnu sigurnost i mir. Sjećam se kad smo nakon kratko provedenog vremena u novom stanu shvatili kako nam je taj stan postao dom. Sjećam se kad me pogledao svojim predivnim plavim očima i bez prestanka ponavljao kako me voli. Sjećam se kad je prigušio svjetla, pustio našu pjesmu i zaplesao sa mnom u dnevnoj sobi. Sjećam se kako me tješio kad sam plakala. Sjećam se Njegovog zabrinutog lica kad sam bila bolesna. Sjećam se Njegove sreće kad sam prošla ispit. Sjećam se svih leptirića koje mi je prouzočio, čokolada koje mi je kupovao bez razloga dok se vraćao s posla i svih sitnica i velik događaja koje smo prošli zajedno.

Dok se sjećam svih navedenih situacija, osmijeh mi se razvuče po licu jer me On i danas svakodnevno podsjeća na to što imamo, što smo sve prošli. I dalje me svakodnevno očarava svojom energijom, sitnicama koje radi za mene i ljubavi koju mi pruža. Zbog Njega vidim ljubav na svakom uglu. On me naučio što stvarno znači voljeti nekoga te da ljubav može biti bolja od onih u bajkama ili na filmovima.

Zahvaljujući Njemu, volim svoju prošlost i veselim se stvaranju novih zajedničkih uspomena u danima koji dolaze.

On je moje zauvijek…

Ne mogu se načuditi koliko sam pred Njim opuštena, koliko smo oboje ono tko jesmo dok smo zajedno i koliko se i dalje volimo. S Njim sam potpuna osoba, s Njim sam svoja i ono tko jesam. Zahvaljujući Njemu sam pronašla svoju životnu svrhu i istinsku sreću. Njegove oči u kojima vidim cijeli svijet, njegov osmijeh koji obasja svaki tmurni dan i njegovi dodiri su me u potpunosti iscijelili. On mi je pokazao slobodu i On je moj najveći dar. Kad sam pored Njega, bolja sam i sretnija osoba.

On me zbilja vidio u svim izdanjima. U izdanjima u kakvima me apsolutno nitko na svijetu nije vidio. Vidio me najsretniju i najuzbuđeniju nakon što se dugo nismo vidjeli. Vidio me presretnu nakon što mi je kupio čokoladu ili sladoled. Vidio me slatku kad se ponašam kao malo dijete. Vidio me tužnu nakon smrti bliske osobe. Vidio me nemoćnu i očajnu kad nisam vidjela izlaz iz neke situacije. Vidio me toliko umornu da me hvatao dok mi je glava klonula za stolom. Vidio me smirenu i punu ljubavi dok smo se gledali duboko u oči. Vidio me lijenu i ravnodušnu prema svemu, kad nisam imala motivacije. Vidio je kad su me razveselile sitnice poput kasnovečernje šetnje ili sunčevih zraka. Vidio me bolesnu, prištavu, raščupanu, u poderanoj trenirci, našminkanu, uređenu, seksi, lijepu, u kupaćem kostimu, s masnom kosom, živčanu, uplakanu, nasmijanu i ludu. Slušao je moje negativne razgovore same sa sobom, ali i one pozitivne. Vidio je kako se razočarano gledam u ogledalo  kad je došlo jedno ljeto. Vidio je kako sam ponosna kad u nečemu uspijem. Vidio je smiješne poze u kojima spavam i doživio da ga povremeno slučajno udarim u snu. Vidio je kako se prejedam nezdravom hranom dok sam sva zamusana. Vidio je kad mi je trebao oslonac i podrška. Vidio me neovisnu i inteligentnu. Vidio me najbolju i vidio me najgoru.

I još je tu pored mene. Voli svaki dio mene. Voli moje najgore i najbolje dijelove. Kad sam sretna, i on je sretan. Kad sam tužna, rastuži se, ali ubrzo pokušava naći rješenje za svaki moj problem. Kad se osjećam ružno, kaže mi da sam najljepša baš takva kakva jesam. Kad se prejedem, smije se, ljubi me i govori da sam preslatka. Kad sam ravnodušna, podsjeća me na sitnice za koje moram biti zahvalna u životu. Čvrsto me zagrli kad sam dobro, a još čvršće kad sam loše. Svakodnevno mi pokazuje koliko je život lijep. Svakodnevno mi pokazuje kako ćemo sve prebroditi dok smo zajedno.

On je stvarno onaj pravi. Jedini. Najviše se volim buditi pored Njega. S Njim najviše volim putovati. S Njim najviše volim zaspati. On mi je uvijek u mislima. S Njim najradije provedem kišno poslijepodne. S Njim najviše volim provoditi svoje vikende, a najviše glupirajući se u krevetu nedjeljom ujutro. U Njega sam nakon toliko vremena ludo zaljubljena i za Njega bih sve učinila. On je moje zauvijek. On je onaj pravi. Oduvijek je bio i uvijek će biti.

Obećaj meni, ali prije toga sebi, da ćeš i ti pristati samo na ovakvu ljubav. Obećaj mi da ćeš mu biti jedina. Obećaj da ćeš mu biti na prvom mjestu. Da će samo s tobom željeti provesti svoj život. Da će biti tvoj oslonac i snaga. Najvažnije od svega, obećaj da ćeš biti samo s onim koji te voli u svim izadnjima- onako kao On mene.

Kad nije pored mene, nedostaje mi svaki dio Njega…

Zbog poslovnih obaveza, On i ja smo ovaj cijeli tjedan razdvojeni. Za nas je to vremenski preduga odvojenost i nikako je ne volimo. Uvijek se svi čude kako ne dosadimo jedno drugome i kako si toliko jako nedostajemo kad smo odvojeni. Zapravo je vrlo jednostavno – jer se volimo najviše na svijetu. Ni s kim ne bih radije provela svaku sekundu svog vremena i ne postoji osoba s kojom bih radije provela ostatak svog života. Što mi točno nedostaje kad fizički nije pored mene?

Nedostaje mi kad navečer legnemo i smijemo se dok nas trbuh ne zaboli. Nedostaje mi kad nakon tog smijanja ne želimo zaspati jer dok spavamo, ne uživamo jedno u drugom. Nedostaje mi njegov poljubac u čelo i ruka kojom drži moju dok ne zaspimo. Nedostaju mi njegovi poljupci i zagrljaji odmah nakon jutarnjeg buđenja. Nedostaje mi kad oboje radimo nešto i vidim krajičkom oka kako me zaljubljeno gleda. Nedostaje mi naše duboko gledanje u oči i trnci koje osjećam. Nedostaje mi kad pričamo kako nam je prošao dan. Nedostaje mi njegov zagrljaj kojim me iznenadi s leđa dok perem suđe. Nedostaje mi ono kad se stisnemo kao „puzlice“ i sigurnost koju tada osjećam. Nedostaje mi njegov smirujući glas kad se oko nečeg živciram. Nedostaje mi Njegov glasan smijeh kad vidi nešto smiješno na internetu i njegov uzdah kad izgubi u igrici na računalu. Nedostaje mi kad me gleda kao nikog drugog na svijetu i kad znam da sam mu jedina. Nedostaje mi njegova pažnja i briga. Nedostaju mi njegove riječi podrške i ljubavi. Jednostavno mi nedostaje svaki dio Njega.

On uvijek zna što i na koji način reći. Kad su ga prijatelji pitali intimna pitanja o našoj vezi, rekao je da me najviše voli, da je to između nas dvoje i da ja ne zaslužujem da to komentira s njima, dok su se oni hvalili svojim uspjesima kod žena. Kad ga je prijatelj pitao je li mu zgodna jedna žena, rekao je da je zgodna, ali da sam ja za Njega najljepša i nijedna mi nije ni do koljena. Kad su ga pitali kako je tako otvoren o svojim osjećajima, rekao je da se ponosi svojom boljom polovicom i nema razloga ne spomenuti me kad osjeti potrebu. Kad su ga sudionici treninga kojeg ovaj tjedan vodi pitali zašto ne ostane još jedan tjedan, rekao im je kako mu je i ovo previše da bude odvojen od svoje žene koju voli najviše na svijetu. Kad su ga pitali zašto nema facebook, u šali je rekao da ima mene i da mu ništa drugo ne treba. Svi su se raznježili, a jedna je djevojka pitala kad će njezin dečko biti takav prema njoj.

Nadam se da neke od vas imaju ovakvog muškarca, a svaka od vas ga zaslužuje. Ako ti se ovo čini kao bajka, počni raditi na tome da shvatiš kako nije. Ako misliš da On laže o svemu ovome, netko te je uvjerio u laž i krivu percepciju ljubavi. Ako imaš ovakvog muškarca doma, molim te da gaodmah zagrliš najčvršće što možeš. Ovakvi muškarci su rijetkost, ali postoje. Nadam se da imaš takvog. Nadam se da je uz tebe kad nešto odlučiš. Nadam se da ti je podrška i da te ohrabruje. Nadam se da brine o tebi kad si bolesna i da ti pomogne kad ti je pomoć potrebna. Nadam se da te gleda kao nijednu drugu i da si mu stvarno jedina. Nadam se da te ljubi i grli i da pokazuje ljubav na načine kakvi tebi odgovaraju. Nadam se da ti je zabavno s njim, ali da možete razgovarati i o problemima. Nadam se da ti pruža svu ljubav i pažnju na svijetu jer ti to zaslužuješ. Nadam se da ti nedostaje kao On meni, upravo zato jer ga voliš i ne možeš zamislititi svoj život bez njega. Ako još nisi našla ovakvog, nadam se da hoćeš.  Jer On čeka samo tebe- da ti uljepša život i da ti njemu nedostaješ kad niste zajedno.

Još uvijek sam zaljubljena kao prvog dana

Iako smo u vezi već stvarno dugo, još uvijek sam zaljubljena u Njega kao na početku. Volim ga svim svojim bićem; volim ga onako poznatog, volim našu rutinu, ali sam i zaljubljena. Osjećam leptiriće i sva se ježim kad me iznenadi zagrljajem s leđa. Srce mi zadrhti, a u glavi mi se zavrti skoro svaki put kad me dotakne. Toplina mi prožima cijelo tijelo kad se gledamo duboko u oči i osjećam bezbroj predivnih emocija dok nam se ruke isprepliću. Kad ga vidim nakon nekoliko dana, moj svijet kao da stane. To sve osjećam jer ga ne uzimam zdravo za gotovo. To osjećam kad živim u trenutku i kad sam svjesna svega što se događa.

Obzirom da se nas dvoje puno ljubimo, grlimo i mazimo, ne osjećam uvijek sve navedeno. Nekad osjećam dobro poznatu ljubav i sigurnost. Osjećam kao da se znamo cijeli život, ali često osjećam i kao da smo se tek upoznali.

Ponekad ga gledam dok je u nekom poslu i osvijestim taj trenutak. Promislim u sebi: „Wow, kako je zgodan, kakvog frajera imam. Da nismo zajedno i da ga vidim na ulici, štrecnulo bi me nešto.“ Ponekad, dok se smijemo, osvijestim kako ima predivan osmijeh i rupice od smijanja. Dok stavlja sat na ruku i „suče“ rukave, razmišljam kako ima seksi tijelo. Kad me gleda s puno ljubavi, razmišljam kako ima najljepše plave oči na svijetu. Kad stavi parfem prije odlaska i dođe me poljubiti, pomislim kako savršeno miriši po parfemu, ali i po sebi. Kad stavi vosak na kosu koji sad rijetko stavlja, taj miris me vrati u prošlost kad smo se upoznali i izlazili zajedno. Kad se ujutro probudim, prvo pomislim na Njega. Kad me navečer miluje po nogama dok gledamo seriju, razmišljam kako ima nježne ruke, a opet ruke koje me čuvaju. Dok je na poslu, uhvatim se kako gledam naše slike i razmišljam koliko smo sretni. Kad smo kratko vrijeme odvojeni, ne mogu dočekati da ga vidim. Kad čujem pjesmu „The Way You Look Tonight“, sjetim se svakog puta kad ju On pusti, primi me za ruku i plešemo u dnevnoj sobi.

Kad si spremam tjesteninu s tunom, razvuče mi se osmijeh jer znam da On nikako ne voli ribu. Kad ostavim zgužvanu krpu pored sudopera, razvuče mi se osmijeh jer znam da bi ju On sad složio i zezao me zbog toga. Kad iziđem bosa na balkon, razvuče mi se osmijeh jer ga vidim kako mi donosi papuče i govori da se moram čuvati. Kad obučem neku haljinu u kojoj nisam zadovoljna kako izgledam, razvuče mi se osmijeh i postanem zadovoljna jer znam da sam Njemu prekrasna.

Sve ove sitnice su izrazito važne za zaljubljenost. Važno je osvijestiti ih. Opće je poznato da u životu raste ono na što se fokusiramo, a ja odabirem fokusirati se na njega i našu ljubav. I kad povremeno zapadnemo u našu sigurnu ljubav, oboje osvijestimo koliko smo sretni što se imamo i koliko svaki dan trebamo biti zahvalni jedno na drugom. Oboje činimo sitnice jedno za drugo i tako održavamo zaljubljenost s početka.

Vjerujem da zaljubljenost prođe kad joj to dopustimo. Kad zapadnemo u rutinu svakodnevnih obaveza, posla, djece i kad mislimo da nemamo vremena podsjetiti se na zaljubljenost i strast. Slažem se djelomično da se zaljubljenost pretvori u ljubav, ali može se i zadržati. Ako se putem i izgubi, može se vratiti, a znam i puno parova koji su to uspjeli.

Vjerujem da ima ljudi koji se s ovim slažu i ne slažu, kao što je sa svim u životu. Na kraju krajeva, nije ni bitno što je točno. Svatko ima svoju istinu i svoje mišljenje. Svatko vidi zaljubljenost i ljubav na drugi način. Neki smatraju da se zaljubljenost pretvori u ljubav, neki smatraju da možeš zadržati zaljubljenost cijeli život, a neki ne vjeruju u ljubav, a možda ni u zaljubljenost. U što god da vjeruješ, nadam se samo da te usrećuje i da te tvoj On usrećuje najviše na svijetu, kao što On mene… 🙂