Just married

Eh, da… Uskoro će nam biti 2 mjeseca braka, a ja tek sad pišem tekst o vjenčanju 😀 Mislim da nikad nije kasno, a pogotovo kad čovjeka uhvati inspiracija. Ne volim siliti neku temu tek toliko da pišem i zato se ovo događa tek sada.

U tekstu O našem vjenčanju mogli ste čitati (i još uvijek možete) što nam je sve u planu. Tamo sam pisala o tome kako će sve biti jednostavno i podijelila neke detalje. A sada ću napisati kako je zapravo bilo 🙂 Većina toga je bila spontana i tako kako sam opisala u tekstu- to nam je bilo super. Ipak, za par sitnica mi je žao što nisam planirala unaprijed jer bih si olakšala. Krenimo ispočetka…

Noć prije sam spavala u našem zajedničkom stanu i ujutro otišla u rodni grad kod svojih na šminku i frizuru. Moji su me trebali su voziti natrag u Zagreb, ali naš jako dobar prijatelj/ tetak u nekom koljenu/ kralj kakvog nema je taman kupio novi auto i ponudio se da bude vozač (bio je najzabavniji vozač kojeg sam mogla poželjeti). Došao je iz susjednog dvorišta po mene, a nakon vjenčanja je dignuo prtljažnik i stvorilo se ovo 😀 Preludo iznenađenje!

Izgledali smo ovako (kuma i ja, kum i On)…

Ovako su izgledali moj buket i prstenje…

U Zagrebu smo pokupili mog muža (da, da, znam da se obično ide po mladu 😀 ) i išli se na Trg naći s fotografkinjom. Ne znam koliko ste upoznati, ali za puno lokacija u gradu treba unaprijed tražiti dozvole i/ili plaćati nenormalne cifre. Naš dogovor je bio slikanje po Gornjem gradu, a dan prije je fotografkinja dobila još neke ideje, poslala par mejlova i na kraju smo bili na još lokacija i ostali prezadovoljni. Prvo smo se fotkali u Johann Franck kavani, nakon toga u Pentagonu, pa u Kaptol centru (uključujući novootvoreni Botique Cinema) i na kraju tamo gdje smo planirali otpočetka. Slikanje je trajalo malo manje od 2 sata i to nam je bilo taman vremena. Evo par slika s tih mjesta i slika mojih vjenčanih starkica koje sam dala oslikati (Mrs. Iskra, I do, datum).

Kad smo došli pred crkvu sv. Marka i vijećnicu, većina naše rodbine i prijatelja je bilo tamo. Dolazak je bio opcionalan (restoran je 40 min vožnje od Zagreba, petak je, ljudi su radilii…) i ugodno smo se iznenadili koliko je ljudi došlo. Malo smo se poslikali s njima, ali bilo mi je dosta hladno (imala sam samo haljinu na gole noge) i više nije bilo toliko vremena. Za vrijeme obreda su svi bili emotivni, ali ja nisam, bar ne u klasičnom smislu. Jednostavno sam u tom trenu osjećala nevjerojatnu zahvalnost i sreću i samo sam se smijala. Kad smo proglašeni mužem i ženom, jako smo se čvrsto primili za ruke i zagrlili.

 

Nakon tog smo se uputili u moj rodni grad i svi smo se našli pred mojom kućom pa krenuli zajedno u restoran. Moja mama i njezine prijateljice danima su prije uređivale prostor i to je bilo prekrasno iznenađenje. U restoranu su bile slike Njega i mene dok smo bili mali, lampice, razne biljke, ukrasi i sve je bilo baš preslatko. Žao mi je što nemam slika da vidite. Došli smo dosta kasno, večerali prefinu domaću juhu, štrukle, zagrebački, mlince, patku, njoke, piletinu u bijelom umaku i još svašta fino. Večera se odužila pa smo tek iza 23 sata počeli pomalo plesati. Žao mi je što moj tata nije više svirao, ali vrijeme mi je prošlo začas. DJ je puštao glazbu i dok sam se okrenula, bilo je pola 3 i većina rodbine je otišla kući. Frendovi su ostali do 5 i, prema njihovim riječima, ludo se zabavljali. Danima poslije su nam govorili da im je bilo prekrasno i to mi je bilo jako drago. Ja sam uz tatinu pratnju otpjevala pjesmu Sreća je tamo gdje si ti i za to vrijeme gledala sam u strop jer mi je knedla u grlu bila prevelika. Nismo imali pozivnice, a za zahvalnice smo imali ručno izrađen mini magnet/slika za zid.

Obzirom da nije bilo planiranja, malo mi je žao zbog sljedećih sitnica:

• stol s kolačima (koje su pekle mame, tete, ujne, strine, bake…) je bio tamo gdje su bili prijatelji, a ja sam zaboravila ostalima reći da se posluže pa neki nažalost nisu jeli kolače
• htjela sam se zahvaliti na mikrofon i reći neke stvari (npr. da ljudi pogledaju te naše fotke na kojima smo mali), ali odjednom je došlo jutro i nisam
• malo mi je žao što ipak nismo imali pravi prvi ples jer je ljude trebalo pokrenuti. Ja sam se sjetila Zore bile, malo smo se grlili na to i tako otvorili ples 😀
• imam osjećaj da sam premalo bila sa svima koliko god jesam i da je noć prošla u sekundi

Mislim da mladenke na svojim svadbama imaju veće probleme od ovih tako da sam sve u svemu zadovoljna. Bila sam dosta kritična sama prema sebi, a sad znam da sam više trebala uživati jer je prebrzo prošlo. Sve je stvarno bilo prekrasno, ali nisam imala osjećaj da sam ja mladenka 🙂 Ne znam je li to bilo zato što nismo imali sve procedure i sve je bilo spontano, zato što svaki vikend pjevam na svadbi pa mi je to normalno ili zbog nečeg trećeg. Ali mi je drago da je sve bilo tako kako je bilo jer je bilo baš tako kako je trebalo 🙂 Drago mi je da sam postala Njegova žena jer je ipak naša ljubav dobila neku novu dimenziju. Drago mi je zbog najdražih ljudi koji su taj dan podijelili s nama jer nam je to neopisivo puno značilo.

Na Facebooku sam navela sve ljude koji su zaslužni za to što sam se taj dan osjećala kao princeza (makar više kao u gostima, nego kao mlada 😛 ), a sad ću to napisati i ovdje. Ako se netko od vas udaje/ženi, toplo preporučam ove ljude jer svoj posao rade savršeno i povoljno.

Šminka- Valentina Banić
Nokti- Veronika Tomašković/ Art.of.makeup by We
Frizura- Maja Borščak Glogolja/ Frizerski salon i brijačnica ZINC
Fotograf- Weddings Anay
Buket- Amarie / wedding flowers & bouquets
Muzika- Dj Bistra i Zoran Pavković
Restoran- Vinarija Jagunić
Vozač- Dražen Varadi
Hvala i Višnji, Jasni, Marici i Tratinki koje su s mojom majkom prekrasno uredile prostor.

Ostale slikice na kojima smo mi i naši najdraži možete pogledati na Facebooku, a neke smo ipak zadržali za sebe 🙂 Oprostite ako ste morali puno scrollati, wordpress me nešto zezao 😀 I još jednom hvala svima koji su došli, a Njemu, koji mi je potpuno promijenio život, najviše hvala. Volim Te sada i zauvijek ♥