Ljubomora je nesigurnost u sebe

Nekad sam se slagala s onima koji kažu da je ljubomora dokaz ljubavi. Nekad davno ja sam bila jedna od onih djevojaka koje provjeravaju dečkov mobitel, probode ih nešto i osjećaju mučninu kad dečko komentira drugu žensku osobu, posesivno smatraju da je njihov dečko njihovo vlasništvo, guše dečka i pretvaraju se u čudovište kad se neka cura upucava njihovom dečku (makar protiv njegove volje).

Danas znam da ljubomora nema veze s ljubavi. Danas Njegov mobitel može letjeti oko mene i tražiti da provjerim što je unutra, ja ga neću doživjeti. Danas kad me to ne zanima, On mi često nešto pokazuje na mobitelu (uključujući slike žena koje mu šalje usamljeni prijatelj, poruke gdje se zeza s frendicama ili povijest pretraživanja). Iako je to kod Njega zanemarivo malo, naravno da ima oči i kemijske receptore (da se fino izrazim).

Danas On ima slobodu ići gdje hoće, kad hoće i s kim hoće, ali jednostavno nema potrebu za tim. Danas sam ponosna i blagoslovljena kad vidim kolike žene bi htjele biti s Njim, a On je izabrao mene. Danas ja znam tko sam, koliko vrijedim i koliko se trudim biti najbolja verzija sebe iz dana u dan. Danas znam da je ljubomora nesigurnost u sebe. Znam da je poanta biti sretan i probati usrećiti tu dušu partnera, koja je odabrala putovati s vama kroz život.

Znam da ako vas netko prevari dok ste najbolja verzija sebe, nije do vas, nego ta osoba ima problema sama sa sobom. A što će vam onda takva osoba u životu? Zaslužujete da vas netko voli. Ako vas netko pak prevari dok ga vi gušite ljubomornim ispadima, onda bi već moglo biti do vas. Ljubomorni ljudi su problematični za druge, ali muka za same sebe. Jednom sam pročitala da ljubomoran čovjek ne umire jednom, nego onoliko puta koliko onaj kome zavidi stekne aplauza.

Sigurna sam da znate izreku da prilika čini lopova. Ali kako ja onda ništa nisam nikad ukrala, a imala sam toliko prilika? Ovo se može na sve primijeniti. Ja radim posao (pjevanje, uglavnom po svadbama) koji uključuje puno zgodnih i sređenih dečki i cura, gdje se popije, gdje svi izgledaju ljepši nego što jesu. Često mi se nabacuju i slikaju se sa mnom. Ali On mi vjeruje i nije ljubomoran. Nema ni razloga jer ja volim samo Njega. Priznaje da je znao razmišljati o tome, ali bi odmah prekinuo misli.

Neću vam lagati i reći da je kod mene ljubomora u potpunosti nestala. Na kraju krajeva, ljubomorni možete biti na puno toga, ne samo u vezi. Razlika je što danas primijetim da mi ljubomoru stvara misao, a na misli možemo utjecati. Znam i da se to može promijeniti samo radom na sebi. Znam i da još puno moram raditi na sebi.

Ako mogu ja, možete i vi. Znam da je potrebno da se zavolite i prihvaćate se kakvi jeste (a savršeni ste baš takvi bez obzira na društvene etikete da ste predebeli, premršavi, previsoki ili niski, da imate velik nos ili bokove, klempave uši, bore ili nešto deseto). Ovdje ne banaliziram modernu duhovnost i pozitivno mišljenje, već vam to kažem iz drugih razloga.

Svaki tekst koji pišem je s puno ljubavi i iskustva, nakon puno rada na sebi i svojim uvjerenjima. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, samo je pitanje koliko mu to mišljenje služi da ima sretan život. Meni moje služi i zato smatram da mogu motivirati druge kako bi živjeli ljubav koju zaslužuju. Vaše je pravo da se s tim ne slažete, a nadam se da vam to služi.

Nekad sam bila ljubomorna, negativna i nesretna. Danas to nisam. Znam da se ljudi mogu promijeniti ako to istinski žele. Ono što je važno je da je upravo On najzaslužniji što ja više nisam ova ljubomorna osoba s početka teksta…