Cijeli život bila sam romantik (osim kratko vrijeme nakon prekida duge veze kad sam imala potrebu “iživljavati se”). Kraj Titanica gledala sam barem 25 puta kao mala, plakala na sve romantične filmove, sanjala onu filmsku ljubav. Ta moja želja je bila očito tako snažna da sam manifestirala Njega bez puno truda, u pravo vrijeme.
Dakle, ljudi moji… On i ja smo u vezi skoro 3 godine. Nekome je to malo, a nekome puno. Te 3 godine su meni najljepše godine u životu, makar sam u drugim područjima života imala jako velike izazove. Gledamo se i imamo osjećaj da smo tako kratko zajedno, a s druge strane tako dugo, da se poznajemo iz prijašnjih života. Nevjerojatno neopisiv osjećaj. Provodimo dosta vremena skupa u odnosu na druge parove koje znam, a uvijek nam se čini malo. Kad se razdvajamo na dan ili dva, jako nam je teško. Kad se vidimo, ne skidamo se jedno s drugoga od zagrljaja i poljubaca koliko si nedostajemo. Ali to nije samo zbog neke tjelesne privlačnosti, već kao da naše duše imaju potrebu stalno biti zajedno. Često mi kaže da me ne može dovoljno jako zagrliti 🙂
Prije njega sam bila u dugoj vezi i imala nekoliko avantura. Sve je to neusporedivo s ovim što mi imamo. Voljela sam bivšeg dečka i htjela s njim obitelj, a sad tek shvaćam koliko bi bila nesretna i koliko ljubav može biti puno više. Da mi je netko rekao da postoji takav muškarac i da ću živjeti ljubav u kojoj on prihvaća apsolutno svaki dio mene, ne bih mu vjerovala. On zna moje najdublje strahove za koje sam mislila da će me osuđivati. Ali on me voli sve više kad podijelim nešto takvo s njim.
Sljedeći post posvetit ću samo njemu da vidite kako u moru svakakvih muškaraca postoji savršen i stvoren baš za vas. Svima vam želim ljubav kakvu nas dvoje imamo… 🙂